Ovako, stvarno, više ne ide – i tako 23 godine

Sjeća li se iko još one blamaže sa revizijom tužbe Bosne i Hercegovine za genocid protiv Srbije? Pamti li da je na sijelu u Vijećnici, uz šefa parade, Bakira Izetbegovića lično, bio i Nermin Nikšić, predsjednik Socijademokratske partije?

Ima li koga da nije zaboravio kako je generalni sekretar SDA, Amir Zukić, uhapšen i optužen zbog organiziranja nezakonitog zapošljavanja u Elektroprivredi BiH? Primjeti li, možda, neko činjenicu da su na nedavnom HDZ-ovom derneku u Neumu, zvijezde dana i noći bili Kolinda Grabar Kitarović i Davor Ivo Stier; hrvatska predsjednica čiji je vanjskopolitički domet da se uhvati za ogradu Bijele kuće, ali s vanjske strane, te šef diplomacije susjedne države, članice NATO-a, kojeg su se zadnjeg sjetili pozvati na sastanak šefova diplomacije zemalja članica NATO-a?! Ima li živa čovjeka da primjeti kako je Mile Dodik dočekao Aleksanda Vučića na Palama, dok se sadašnji premijer i budući predsjednik Srbije vraćao iz Sarajeva, pa su onda konstruktivno razgovarali oko nekoliko minuta i vidno nazor?

Odgovori na sva pitanja su, naravno, Ne. Imamo novu dramu, što znači da su stare krize završile na uobičajen način: bez rješenja. Samo su, prosto, završile. Zato je, istina neslužbeno, ali u punom kapacitetu, počela predizborna kampanja. To što su naredni izbori iduće godine, ništa ne znači. Vrijeme je kod nas toliko relativno da bi se i Einstein od muke počešljao.

''Kako će reagovati Čović i Izetbegović? Mi pokušavamo te interne dogovore ovim načinom djelovanja istjerati na čistac. Neka Bakir Izetbegović izađe pred građane BiH i kaže da želi dati Čoviću treću izbornu jedinicu. Ovo je test za SDA. Nakon usvajanja ove rezolucije, vidjećemo da li će se moći praviti dalji ustupci HDZ-u. HDZ je spreman po cijenu svega da gura cjelokupnu situaciju dok ne dođe do svog cilja, a to je etnički čista izborna jedinica u kojoj će gospodin Čović biti apsolutni vladar svega'', kazao je Damir Mašić iz SDP-a, nakon što je Predstavnički dom Parlamenta manjeg entiteta, na njegovu inicijativu i bez zastupnika iz oba HDZ-a, usvojio Rezoluciju o osudi federalizacije Federacije.

Ostalo je u nekadašnjem voditelju na Televiziji Hayat novinarskog nagona: potrebe da se sve što se zna podijeli sa javnošću. Samo što je ispratio hrvatske zastupnike i dobio podršku ostalih, mahom Bošnjaka, otkrio je i čemu Rezolucija. Sada, u najkraćem i prema Mašiću, SDA i HDZ više nemaju prostora za dogovor koji bi Draganu Čoviću među Hrvatima i Bakiru Izetbegoviću među Bošnjacima osigurao još jednu pobjedu. To što će se desiti upravo suprotno, pogotovo na području pod HDZ-ovim nadzorom, njemu, Mašiću, nije bitno. Nije, vala,ni za ovu priču od presudne važnosti.

Važnije je, trenutno, što se, kako bi rekao Shakespeare, puno buke dešava oko ničega, što je Predstavnički dom usvojio Rezoluciju – i tako izazvao još jednu krizu – protiv nečega što ima političku težinu koliko i savjet da se uzme meda, jer je dobar za sve, od pušačkog bronhitisa, pa do trna u peti.

U Rezoluciji Evropskog parlamenta, na koju je odgovoreno Mašićevom, se poziva ''sve političke čelnike da rade na uvođenju potrebnih promjena, uključujući reformu izbornog zakona i uzimajući u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, uključujući načelo federalizma, decentralizacije i legitimne zastupljenosti". Nema, da pojasnimo, ultimatuma, obaveza i bilo čega što sprječava ''političke čelnike'' da kažu kako neće da rade ''uzimajući u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, uključujući načelo federalizma''. Također Evropski parlament i EU nemaju mogućnosti da bilo kojoj državi, članici Unije ili ne, nameću unutarnje uređenje. Govorio je o tome, prije mjesec i nešto, švedski euro parlamentarac Jasenko Selimović za N1: ''To je velika priča samo u BiH, dobijanje političkih poena, a ne u EU. To nikome u Evropskom parlamentu nije glavno pitanje, ne uzima se za ozbiljno''.

Eto, sve u svemu, oko čega se zakuhalo zahvaljujući SDP-ovom talking headu: oko ničega suštinski važnog, ali izuzetno upotrebljivog na terenu, među biračima, gdje sada Dragan Čović i prateći ansambl opet mogu reći da ovako, stvarno, više ne ide, dok SDP glumi branu od izdaje SDA, a Bakir Izetbegović – o jebem li te sudbino kleta - čeka zgodnu priliku da postane glas razuma i faktor pomirenja.

No, ne treba njih kriviti. Oni samo, kako je to jednom rekao bivši član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Nebojša Radmanović, igraju ulogu talaca svojih birača koji i dalje više vole slušati o onome čega neće biti - odvajanja RS-a, reinkarnacije Herceg-Bosne, građanske BiH…dopisati po potrebi i željama – nego promisliti o tome koliko su već puta izigrani i koliko im repriza slijedi. A slijedi, da se ne lažemo, bezbroj.