Prije nego što je otišao iz Bosne i Hercegovine, američki ambasador u Sarajevu, Michael Murphy, pio je krv na slamku bivšem predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, koji je nekom zgodom, vidno iznerviran, kazao kako je za Murphyja Ramo Isak – doajen diplomatije.
Ministar unutrašnjih poslova Federacije, takav kakav je, nije doajen diplomatije za Michaela Murphyja, ali bi lako mogao biti za kolegu iz Vijeća ministara, Zukana Heleza, koji je pokušao nešto, samo on zna šta tačno, a u uspio tek u tome da se umjesto o privremenoj reanimaciji ideje o uspostavi trećeg, hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini, govori o njegovim verbalnim ispadima u kojima se utrkuju ogavni primitivizam i odvratni nacionalizam.
“Mada smo svjedoci u posljednje vrijeme šta sve radi ‘poluretardirana’ Željana Zovko, koja se uporno miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, i to su ta ‘ustaška kopilad’. Ala ona, ala onaj Primorac koji u Washingtonu uporno lobira da se podijeli Bosna i Hercegovina. Ja želim da mu poručim, možda im je bila neka šansa u ratu, kada su bili nadmoćni, ali evo, i tada su naši sjajni branioci obranili BiH. Sada nemaju nikakve šanse. Sada bi, sigurno, dvije trećine građana Bosne i Hercegovine stale u obranu države i poručujem im da se ovdje završava sudbina Bosne i Hercegovine i niko drugi je neće rješavati nego njeni građani”, rekao je ministar odbrane BiH, dakle Helez, gostujući na Televiziji Hayat, da bi na Facebooku dodao: „Ovi nositelji ustaških gena, sljedbenici poražene ideologije 40-ih godina prošlog vijeka, sada bi realizirali agresorske i fašističke ideje, koje 90-ih godina nisu uspjeli tenkovima”.
Helez je, inače, reagirao na činjenicu da je Zovko prisustvovala saslušanju o Zapadnom Balkanu u sklopu Odbora za Europu američkog Zastupničkog doma, u čijem je radu učestvovao i Max Primorac iz iz Donaldu Trumpu bliskog Instituta Heritage, koji je kazao: “Samo treći entitet na većinski hrvatskim područjima može spasiti ovu progonjenu kršćansku zajednicu”.
Šef odbrane, naravno, ima pravo, a pred svojim biračima i dužnost i obavezu, reagirati na pokušaje restrukturiranja Bosne i Hercegovine sa kojima se ni on, ni Socijaldemokratska partija BiH, niti njihovi glasači ne slažu i u tome ne bi bilo zrna problema da to nije učinio kao da je progutao Sanina Musu.
Kada bi bio kapacitiran koliko nije, upućen koliko je nakurčen i diplomatski vješt barem kao Ramo Isak, Helez bi se čvrsto držao činjenica koje njemu, daleko više nego Primorcu i Zovko, odgovaraju.
Mogao je, dakle, podsjetiti na frišku izjavu predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH, Dragana Čovića, koji je lijepo, kratko i jasno kazao: “Besmisleno je pričati o trećem entitetu, jer to nije u skladu s Ustavom”.
Zatim je mogao, kao što, eto, nije, citirati Dorothy Shea, zamjenicu šefa američke misije pri Ujedinjenim nacijama, koja je na sjednici Vijeća sigurnosti posvećenoj stanju u BiH rekla: „Sada je vrijeme za lokalna rješenja predvođena lokalnim akterima koji predstavljaju tri konstitutivna naroda BiH“.
U tom slučaju bi mu – bez da se osvrne na to što je Čović u međuvremenu sam sebi i po ko zna koji puta skočio ravno u usta – ostalo da poentira riječima: „Poručujem im da se ovdje završava sudbina Bosne i Hercegovine i niko drugi je neće rješavati nego njeni građani“.
Ako se, da malo ubrzamo, Amerika više ne misli baviti „izgradnjom nacija“ – što u prevodu na službene jezike znači: preustrojem jedne države sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda u već nešto – a ne misli, te ako je stav Washingtona da je „vrijeme za lokalna rješenja predvođena lokalnim akterima koji predstavljaju tri konstitutivna naroda BiH“, onda bi svima, pa i Maxu Primorcu i Zukanu Helezu, moralo biti jasno kako je uspostava trećeg entiteta danas realna onoliko koliko je bila dok se sklapao Okvirni sporazum za mir, a tada se, podsjećanja radi, o trećem entitetu razgovaralo kraće nego o razlici između bosanske i turske kafe.
Za protekla tri desetljeća takozvana međunarodna zajednica nije htjela, a oni koje je Shea nazvala „lokalnim akterima koji predstavljaju tri konstitutivna naroda“ nisu mogli sastaviti niti drugačiji Izborni zakon, kamoli nešto više, pa je iz naftalina izvučena ideja o trećem entitetu tek ulog u predizbornoj kampanji u koju HDZ ne ulazi kao do sada, samo zato što je red, već uz realan strah od sve ozbiljnije opozicije među Hrvatima u BiH.
Jednostavno je to da jednostavnije ne može biti: za ozbiljne promjene Ustava, tačno kako je Čović i kazao, treba osigurati volju Bošnjaka, Srba i Hrvata, a nje jednostavno nema i neće je biti u dogledno vrijeme. Izuzev Milorada Dodika koji i dalje pokazuje mišiće iako je službeno ništa, niti jedan jedini predsjednik bilo koje stranke u Republici Srpskoj nema razumijevanja za ideju trećeg entiteta. U Sarajevu, bez čije političke volje ga je nemoguće uspostaviti u istoj mjeri u kojoj je RS nemoguće ukinuti bez srpske, na političkoj sceni nema nikoga, baš nikoga ko je spreman razgovarati o Herceg-Bosni 2.0.
Američki lobisti pomogli su u skidanju sankcija Miloradu Dodiku i ostalima, ali tek nakon što se on makao s mjesta predsjednika i Narodna skupštine Republike Srpske vratila na fabričke postavke. Primorac, Zovko, HDZ Republike Hrvatske i Dragan Čović nakon što je sam sebe demantirao u malo dana, sada preko forsiranja trećeg entiteta zapravo pokušavaju isposlovati nametanje izbornih pravila koja će onemogućiti Bošnjacima da biraju i hrvatskog člana Predsjedništva, jer dogovora „lokalnih aktera koji predstavljaju tri konstitutivna naroda“ u izbornoj godini neće biti, a poslije… Oko toga poslije se iskustvo ruga svakom vjerovanju u bilo kakvu promjenu bilo čega.
Ukoliko to ministar odbrane BiH, Zukan Helez, ne razumije, onda on ima problem sa sobom, a SDP s njim. Ukoliko, međutim, razumije, ali je namjerno reagirao primitivno, onda se samo možemo pitati je li riječ o štetočini koja želi dodatno kvariti ionako nikakve odnose u Federaciji ili živom dokazu da je Ramo Isak, ipak, doajen diplomatije?
Odgovor je, prema svemu sudeći: da puta dva.
