Njemačka protiv 'najneugodnijih'

Čitava Europa s razlogom bruji o Walesu. Debitanti na Euru, zmajska reprezentacija je bila toliko očajna dugi niz godina da smo svake dvije godine kolektivno naricali nad tužnom sudbom Ryana Giggsa, koji nije s tako tankom selekcijom mogao niti primirisati velikom natjecanju.

Ali evo ih, nakon toliko čekanja ušli su čak u polufinale – i treba reći da je realno očekivati da mogu i dalje, jer Portugal nije bauk. Pogotovo za reprezentaciju koju Chris Coleman drži taktički na visokom nivou, a motivacije im očito ne nedostaje.

Naravno, nakon velike predstave protiv, ispostavilo se, u obrani previše ranjene i  taktički visoko postavljenom cilju nedorasle Belgije (opet krivimo Wilmotsa), sad su i očekivanja od Walesa puno veća.

Neigranje Aarona Ramseya u polufinalu  iz ove perspektive se čini kao veliki nedostatak, jer je „ubojica poznatih lica“ na ovom turniru davao 120 posto i pokrivao sve rupe koje bi se pojavile u postavci Walesa.

Tko će ga zamijeniti? Joe Allen će morati potegnuti još više, vjerojatno suspregnut s odličnim i ne puno korištenim Andy Kingom iz Leicestera – ili uz pomoć Jonathana Williamsa, koji je za meč protiv Belgije bio pao u posve drugi plan. No, o tome ćemo kad dođe sam dan utakmice.

Ono što sada znamo je i da će Walesu nedostajati odlični obrambeni Ben Davies, ali i tu Coleman ima solidne zamjene, makar morao potegnuti već pomalo olinjalog, ali čvrstog Collinsa iz West Hama. Naravno, ono što nas unaprijed raduje je meč Balea protiv Ronalda, prvi u povijesti, zapravo ovo će biti i prva službena utakmica Portugala i Walesa na velikom natjecanju.

Talijansko prokletstvo od osam ciklusa

A večeras – spektakl! Njemačka je prije četiri godine brutalno izbačena s Eura u polufinalu, a bila je favorit protiv Azura. Eh, tada je svoju večer imao Mario Balotelli (pamtimo onu slavljeničku pozu nakon drugog gola i mnoge varijacije koje su preplavile internet), kojeg sada nema, a nema ni mnogo drugih talijanskih zvijezda, jer ih Italija u ovom trenutku ionako nema.

Momčad sastavljena ne od generala, nego od vrijednih narednika, poručnika i zastavnika, pod vodstvom jednog pravog zapovjednika – Antonia Contea neočekivano dobro grabi turnirom.

U međuvremenu su Nijemci zaliječili rane osvojivši naslov svjetskih prvaka,  a Talijani su nestali u bespućima povijesne zbiljnosti. No, Conte ih je, rekosmo,  uspio vratiti, ali i njega  još mora boljeti poraz u prijateljskoj utakmici prije nekoliko mjeseci, kada su izabranici Jogi Lowa razbili Conteove izabranike s visokih 4:1! Oh, da, tada je Italija zbilja izgledala jadno, ali amplitudama sklona talijanska A selekcija sada je opet iz ponora krenula s penjanjem na „greben“. Hoće li ih na tom putu uspjeti zaustaviti Njemačka, ostaje da vidimo.

Ono što znamo je da je ulog velik, da su obje momčadi u sjajnoj formi – i da je Italija pomalo hendikepirana ne bude li igrao De Rossi. On je u svojim godinama i naravi usprkos potencijalno i nenadoknadiv, jer će onda BBC iz zadnjeg reda morati više potegnuti na iznošenju lopte iz svoje zone u napad, a ne zaboravimo koliko De Rossi vrijedi kao osigurač obrani.

Jogijeve dileme

I dok se od Contea zbilja nije previše očekivalo na ovom Euru, pa je on sve zaveo načinom na koji vodi na papiru ne baš nelimitiranu momčad, Joachim Low je bio na prilično velikom udaru kritike jer je previše „šarao“ sastav, jer neke odabrane igrače baš i ne voli, a neke iz nekog samo njemu poznatog razloga obožava (Recimo, Mario Goetze).

Čak ni pobjeda protiv Slovačke nije smirila one koji smatraju da Lowu nikako da naleti pravi takmac, pa da se njegov aktualni koncept raspe kao mjehur od sapunice, tako da jedan broj kritički raspoloženih novinara s nestrpljenjem čeka ovaj sraz s Italijom. Neki su skloni tvrditi da će Low opet forsirati Goetzea, a ne igru s klasičnim špic igračem, njegovim imenjakom Gomezom.

Bilo kako bilo, nije niti ova Njemačka baš od najboljih njihovih reprezentacija ikad, ima tu i ponešto nedokazanih i ne baš u ovom trenu visokokvalitetnih igrača, posebno je obrana na papiru talijanska šansa, jer, reći će zlobnici, nije do sada ni testirana kako treba.  Opet, ostaje pitanje koliko će Italija biti voljna baš otvoreno napasti.

Ne može ne valjat'

No, tko zna, tko zna, možda ipak budemo gledali pravi spektakl. Čak i ako ne bude vatrometa kao jučer u srazu Walesa i Belgije, uživat ćemo u istinskoj školi nogometa s obje strane. Susret između Njemačke i Italije, čak i da završi 0:0 i ode u penale – ne može ne valjat'.

A opet, preuzme li se rizik, eto nas i na mogućoj golijadi. A pod tim podrazumijevam utakmicu s tri gola, možda i više. Favorit je Njemačka, tako kažu kladionice, ali ne baš veliki. Njemačka ipak u nekom odnosu igrača po pozicijama ima prednost. Ipak je to napadački moćna momčad, u ovom trenutku jedino možda Francuska može parirati Njemačkoj po imenima u napadu i sredini terena.

Iako se svi kunu u „Švabu i nogomet“ znam da se poštovanje prema talijanskom nogometu opet vratilo i da nikoga neće iznenaditi bude li se uskoro igralo mediteransko polufinale. Posbno bude li Conte skuhao poseban "taktički napitak" za večeras, onakav kakav Low teško vari.