Kako je Kim Kardashian krenula u rat

Današnji mediji tako olako i previše često prelaze preko profesionalnosti i osnovnih kanona struke da im apsolutno ništa nije sveto ne bi li dobili klik više. „Senzacionalno, nevjerojatno, konačno i dugo iščekivano“ – nema čime vas sve ne žele privući ne bi li kliknuli, a o obmanama, lažima, napumpavanju neprovjerenih informacija da ne govorimo. Zato nam se regija godinama kupa u tabloidnim vijestima koje ne daju nijedan ili daju tek jedan odgovor na klasična pitanja na koje ozbiljna vijest jednostavno i u cijelosti mora odgovoriti - Tko? Što? Gdje? Kada? Zašto? Kako?

Umjesto toga, mediji oko nas vrve insinuacijama, odokativnim tvrdnjama, lože nas kojekakvi „stručnjaci“ i „dobri poznavatelji prilika“ i u kompletu imamo šumove u komunikacijskim kanalima od kojih mozak omlohavi, a ni čuna baš ne stoji. Jednom rječju – i Goebbels bi se imao čemu načuditi!

Konačno si priznajte da niste glupi!

Uostalom, sve to i sami znate. Ne trebam vas previše uvjeravati da je tako. U ovoj situaciji u kojoj se nitko ne boji posljedica u slučaju da bubne bilo što netočno ili neprovjereno većina medija će veoma lako u optjecaj uključiti i riječ – rat! Kao da je u pitanju riječ sarma ili hurmašica, riječ rat tako lako klizne preko medijskih grla i tako lako ostavi trag na napisanom, da je upravo dobrodošla za masovno klikćanje. Nitko, naravno, ne računa na posljedice, bolih ih đon za posljedice. Dovoljna su dva prilično marginalna političara s dvije strane, njihove masne izjave – i mediji već proglašavaju sukob širih razmjera! Gdje je nestala društvena odgovornost, gdje su moral i etika – i na kraju krajeva gdje su nestali novinarski kodeksi i poriv da se svakoj budali ne daje pozornost, da ga se jednostavno ignorira? Vjerojatno su negdje zgaženi na našem džombastom putu kroz tranziciju, pa ovo što imamo je uglavnom dno dna.

Novinarstvo u kojem se, s jedne strane, uglednim analitičarima, kolumnistima i braniteljima građanskih navika i sloboda samoprozivaju nedojebani i nikad ostvareni likovi koji još uvijek nisu uspjeli ostvariti ambiciju biti netko i nešto, još tamo od izbora za predsjednika razreda u Osnovnoj (gdje su glat izgubili), pa otada liječe frustracije na slabijim ili, još češće, zamišljenim protivnicima (koji su im uz to i dovoljno daleko da ih ne mogu dobaviti), pa sve do, s druge strane, novinara koji pišu kako im se kaže, ili kako misle da bi im se reklo, ako bi se odozgo netko odlučio oglasiti po pitanju nihovog djelovanja.

Uzvrpoljio se k'o koka na balans štangi

Između te dvije krajnosti danas trebaš balansirati jako oprezno, jer su se krajnosti opasno počele približavati, pa se nekad još ono malo razuma što je ostalo, nalazi opasno pritisnuto, kao u filmovima kad se glavni junak nađe stiješnjen između dva pokretna zida, koja se približavaju.
I, što ono bješe najčešće rješenje u takvim situacijama? Poluga! Poluga koju staviš vodoravno i koja zaustavi zidove, pa onda usput crkne i onaj mehanizam koji ih gura!

Pitate se sad kakve veze ima poluga s ovom pričom? Pa, jednostavno, probajte biti poluga, a ne zid, jer zid je biti lako. Kako biti poluga? Jednostavno, ne čitajte sranja, gledajte oko sebe široko otvorenih očiju i kužite svijet. Još uvijek imate mozak, uključite ga – ne dajte da vam u glavi tutnje poruke lošijih od vas, a pogotovo se ne dajte medijima koji vam poturaju rat kao da je u pitanju sarma ili hurmašica. Odjebite i njih, baš kao i razne prodavače magle ovjenčane funkcijama ili činovima.

Only fools and horses…

Rat nije mala zajebancija, u ratu ne gube samo sretni i oni koji nemaju što izgubiti. Sa srećom se, to znate, nije igrati, a izgubiti još uvijek imate puno toga, zar ne? No, i bez toga, vidite li vi oko sebe nekoga tko bi ratovao? Vidite li vi nekoga tko bi bio spreman žrtvovati se za neki nejasan ideal? Pustite facebook borce i heroje s komentara na portalima, vidite li vi zbilja oko sebe nekoga tko jedva čeka da ovdje rokne? Ja ne vidim, a gledao sam već desetak puta u zadnja tri dana. Sve što bi ratovali vidio sam na portalima ili na facebooku, ali nešto vjerujem da se takvi ni u vlastitoj kući ništa ne pitaju.

I zašto onda mediji pišu o mogućem „evo ga samo što nije“ ratu? Zato jer je jebeni rat isto kao i jebena Kim Kardashian, generator klikova i riječ koja političkog luzera najednom stavlja u prvi plan, tamo pored nove slike gospođice s velikim dupetom, gdje inače ne bi stajao da nije rekao „rat“. Da je rekao „mir“ ne bi ga nitko jebao pet posto, kao što i inače rade.

Da vas odmah smirim, ako ste se slučajno uzbudili, mogućnost novog rata trenutno je jednaka mogućnosti da ćete u isto vrijeme voditi ljubav s Kim Kardashian. Možda i manja.

Nas dva rata, oba trolujemo!

Uostalom, jeb'o rat kojeg najavljuju preko jeftinih medija. Pravi ratovi se najavljuju diplomatskim notama, ako i tako. Zapravo, pravi ratovi se osjete na godinu dana prije, bude nešto u zraku, narod pobudali, krene strah (odnosno zastrašivanje), krene organiziranje, krenu sitne smicalice i čarke, tampon – zone, balvani, noćne straže i tiho spremanje.

Ovo danas je ista rubrika kao i Kim Kardashian. Nije rat, niti će ga biti, ali, eto, nekome u redakciji, u WC-u, pred ogledalom, ta riječ jako dobro zvuči. A kako filtera odavno nema, od WC-a do medija jako je kratak put.