Povećanje minimalca: Ne brinu oni za radnike, oni brinu za vlastite birokratske džepove

U Federaciji BiH ponovno se rasplamsala rasprava o minimalnoj plaći i uređenju platnih razreda nakon što su predstavnici Saveza samostalnih sindikata BiH i Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH otvorili novo poglavlje pregovora. Svi sudionici slažu se oko jedne stvari – sustav je neodrživ. Sve ostalo ih dijeli.

Sindikat podsjeća kako je prošlogodišnje povećanje minimalne plaće sa 600 na 1.000 KM donijelo neočekivane posljedice. Samir Kurtović iz SSS BiH navodi primjer higijeničarki koje su nakon povećanja minimalne plaće dostigle primanja od 1.000 KM, dok je radnik sa srednjom stručnom spremom, koji je ranije zarađivao 1.050 KM, ostao tek simboličnih 50 KM iznad njih.

Time je, kaže, narušen osnovni princip prema kojem bi kvalifikacija i odgovornost trebale biti nagrađene. Situacija je jednako problematična i u javnom sektoru, gdje se, prema njegovim riječima, događa da radnik s visokom stručnom spremom u jednoj zeničkoj ustanovi prima istu plaću kao i higijeničarka, a zbog dužeg staža čak i nešto manju. Zbog toga sindikat inzistira kako minimalna plaća mora biti definirana kao postotak prosječne plaće u Federaciji, između 60 i 70 posto, čime bi se izbjegle godišnje improvizacije i nesigurnost.

"Vlada je već smanjila doprinose, očekujući kako će poslodavci dio tog rasterećenja prenijeti na radnike, ali to se u mnogim slučajevima nije dogodilo", poručuje Kurtović.

Poslodavci i ekonomisti složni - "nerealne želje"

Poslodavci, međutim, ističu kako povećanje plaća mora pratiti realna ekonomska slika. Safudin Čengić iz Ekonomsko-socijalnog vijeća naglašava kako vrijeme "nerealnih želja" prolazi i plaće se mogu određivati isključivo prema produktivnosti i stvarnim mogućnostima gospodarstva. Poziva se na Uporedbe ekonomiste Ante Domazeta prema kojima radnik u BiH godišnje doprinese stvaranju oko 18.000 eura BDP-a, dok radnik u Hrvatskoj stvara 40.000, a u Njemačkoj 90.000 eura.

"Zato te zemlje imaju veće plaće. Oni dijele ono što su zaradili, dok se kod nas često očekuje više nego što ekonomija može podnijeti“, ističe Čengić te naglašava kako razlike u produktivnosti moraju biti temelj svake odluke o povećanju primanja.

U raspravu se uključuju i ekonomisti, upozoravajući kako pogrešno postavljeni modeli mogu imati ozbiljne posljedice. Admir Čavalić smatra kako bi za Federaciju najbolje rješenje bilo preuzeti danski model, u kojem minimalnu plaću kroz pregovore određuju sindikati i poslodavci, bez izravnog upliva države.

"Vlada minimalnu plaću koristi kao političko sredstvo, posebno u izbornoj godini. Takav pristup samo produbljuje probleme", tvrdi Čavalić. Oštro odbacuje i ideju kako bi se minimalna plaća trebala određivati prema stručnoj spremi radnika, objašnjavajući kako se u privatnom sektoru radnik plaća prema vrijednosti koju stvara, a ne prema diplomi koju posjeduje.

"Ako netko bez škole može stvoriti veću vrijednost od doktora znanosti, bit će bolje plaćen. To je logika tržišta", dodaje.

Još je pesimističniji profesor Sanel Halilbegović, koji upozorava da Vlada povećanjem minimalne plaće prvenstveno povećava vlastite prihode, i to kroz veće iznose poreza i posebice PDV-a. "Vlada realni sektor tretira kao kravu muzaru koju muze dok ne ugine", poručuje Halilbegović, ističući kako bi povećanje minimalne plaće bez paralelnog smanjenja doprinosa i drugih opterećenja moglo dovesti do novog inflatornog udara.

"Ljudi s dodatnim dohotkom više troše, a to stvara inflaciju. Ako se struktura nameta ne promijeni, taj će se trend nastaviti i u 2026. godini", dodaje.

Monolozi nisu pregovori

Kako su sindikat i poslodavci daleko od dogovora, potvrđuje i ekonomski analitičar Igor Gavran, koji smatra kako stvarnih pregovora gotovo i nema.

"Sindikat traži minimalnu plaću od 1.200 KM, a u nekim modelima i više. Poslodavci inzistiraju prvo smanjiti doprinose, pa tek onda razgovarati o rastu plaća. To su dva paralelna monologa", kaže Gavran.

Odbacuje i ideju određivanja minimalca prema diplomi, jer radnik na radnom mjestu koje zahtijeva najnižu kvalifikaciju ne može imati veću plaću samo zato što posjeduje diplomu koja nije potrebna za taj posao.

"Povećanje minimalca moguće je, ali samo uz proporcionalno smanjenje ukupne cijene rada", zaključuje.

Na sve navedeno kratko se nadovezao i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, koji poručuje kako je postizanje dogovora o minimalnoj plaći od 1.200 KM "vrlo teško ostvarivo" u ovome trenutku.

Iako pregovori traju, rješenja još nema. Između zahtjeva sindikata, opreza poslodavaca i kalkulacija Vlade ostaje otvoreno pitanje hoće li Federacija BiH napokon uspostaviti sustav plaća koji nagrađuje rad, kvalifikacije i stvarni doprinos – ili će i ovaj pokušaj završiti kao još jedna od brojnih nedovršenih reformi koje godinama opterećuju tržište rada piše Forbes BiH.