Uzgojite i zaštitite patlidžan na ekološki način

Da, moguće je. Patlidžan, Solanum melongena, jednogodišnja biljka, može se uzgajati i na biološki način, bez primjene insekticida i fungicida.

Iako mnogi smatraju da je osjetljiva biljka i da su potrebna tretiranja insekticidima protiv krumpirove zlatice, u praksi se pokazalo da se mogu štititi i uzgajati po ekološkim principima, piše Agroklub. 

Kumpirova zlatica

Njegov najveći neprijatelj, što se tiče štetnika, krumpirova zlatica, može se uspješno kontrolirati uz pomoć "domaćih sredstava" koje se pripremaju na vlastitom imanju.

Pročitajte još

Neiskorišteni potencijal BiH: Znamo li razliku između domaćeg i organskog?

Tu se najviše misli na koprivu, gavez i maslačak. Ako ostavite u vodi ove biljke duže od mjesec dana, tekućina koja se dobije bit će dovoljno jaka da zaštiti biljku od bolesti i štetnika ako se miješa sa vodom u omjeru 2:10 ili 3:10. Kada se u smjesu doda malo octa i domaćeg, nekuhanog mlijeka (litra u 10 litara vode) nikakvih problema neće biti što se tiče štetnika i bolesti.

Tretiranja bi trebalo obaviti jednom do najviše dva puta tjedno, ako su češće kiše.

Navedenim sastojcima vrši se ujedno i prihrana, ali bi, u svakom slučaju, zemljište trebalo da opskrbiti sa zgorjelim stajnjakom, nije važno kojim, osim što bi kokošiji trebalo razrijediti s vodom, u količini četiri do pet tona na 1.000 m2. Ako nema zgorjelog, za kojeg se može dokazati da je od grla koja su eko proizvodnji, nema prepreka da se upotrijebi i peletirani u količini 50 do 75 kilograma, na 100 kvadrata otvorenog prostora ili plastenika.

Sadnja

Patlidžan voli slabo kiselo zemljište dobro opskrbljeno hranljivim tvarima pa se i tijekom vegetacije može dodati još stajnjaka kako bi se period plodonošenja produžio do studenog, naročito ako su stabljike u plasteniku. Biljka još bolje raste ako su mu predusjevi ili susjedi mladi luk, rotkvica, salata, grah, kupusnjače, ali ne podnosi krumpir i rajčicu.

Za bolje plodonošenje odgovaraju mu temperature od 20 do 30 stupanjeva dok ispod 12 raste mnogo sporije. Cvjetovi su mu bijele ili ljubičaste boje, a rađa na nekoliko grana, kojih ne bi trebalo biti previše, pa je dobro da se tijekom kasnog ljeta obavi rezidba suvišnih grana, naročito onih bliže zemlji, kako bi se potaknulo plodonošenje i veća veličina plodova.

Grane koje su višak prepoznaju se po tome što počinju da žute, a poželjno je ostaviti četiri do pet glavnih i eliminirati mlado lišće koje liči na zaperke kod rajčice, a koji izbijaju iz pazuha grana.

Korijen raste do 80 centimetara dubine, razmak u redu između stabljika trebao bi biti 50 do 60 centimetara, a između redova 60 do 80 centimetara. Biljka raste do jednog metra visine i neophodno joj je zalijevanje tijekom sušnih perioda. Toploljubiva je, ali i ona sporije raste ako su temperature iznad 35 stepeni.

S prihranom i zaštitom treba početi odmah nakon sadnje. U početku je potrebno dodavati više mlijeka, zbog kalcija koji je neophodan tijekom cvjetanja, a doprinosi boljoj oplodnji i jačem plodu. U tom slučaju neće biti napada štetnika i bolesti i moći ćete uživati u okusu ovog voća, ne povrća, koje u prehrani može zamijeniti i meso.