Poljoprivrednici na rubu opstanka pred proljetnu sezonu

Proljetna sjetva počinje za mjesec, a poljoprivrednici već sada gledaju prazne džepove. S obzirom na visoke troškove sjemena, goriva i gnojiva, mnogi od njih su na ivici opstanka. Bez dovoljno sredstava da pokriju osnovne troškove, mnogi se pitaju kako će se nositi s predstojećim izazovima.

Pšenica, jedan od ključnih usjeva u Bosni i Hercegovini, na mnogim poljima ove godine je u dobrom stanju. Zimski mjeseci s padavinama mogli bi, nadaju se proizvođači, rezultirati većim prinosima. No niske otkupne cijene iz godine u godinu dovele su proizvođače na rub opstanka, piše Federalna.ba.

''Kad je žetva pšenici, onda se cijena maksimalno obori. Čujem da je cijena pšenice sada 50 KM, a kad dođe žetva to će da se spusti na neku mizrnu cijenu, tako da je isplativost proizvodnje veoam upitna'', kaže Boško Radić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača “Sela Semberije”.

Pročitajte još

Budućnost poljoprivrede u BiH: Može li Hercegovina biti primjer?

S druge strane, cijene repromaterijala iz dana u dan-kako s ebliži proljetna sjetva - rastu. Iako se spominju različiti oblici pomoći, poput subvencija i poticaja, stvarnost je da mnogi poljoprivrednici nikada nisu vidjeli konkretne rezultate tih obećanja.

''Što se tiče budžeta za poljoprivredu, on je dovoljan. Kad nas je bilo najviše, on je bio najmanji, sad kad nas je najmanje - imamo najveći budžet. Razumijem i da je inflacija pojela svoje. U suštini, Ministarstvo poljoprivrede je s jučerašnjim danom platilo 10 premija za mlijeko i ništa više. To je oko 30 milijuna KM. Ministarstvo duguje proizvođačima 150 miliona KM za prošlu godinu'', ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.

''Morate biti svjesni da živimo u takvom vremenu gdje se ne zna ko pije, ko plaća. Nismo zaštićeni i nimalo ne iznenađuje to što ljudi odustaju'', dodaje Radić.

Pred proizvođačima je nova proizvodna sezona, a s njom i novi izazovi. Bez konkretne pomoći i bez pravih mjera, mnogi će biti prisiljeni odustati od proizvodnje, dok će oni koji ostanu na svom zemljištu nastaviti borbu, ne samo s prirodom već i s obećanjima nadležnih koja često nisu ništa više do mrtvo slovo na papiru.