Nekoliko dobrih savjeta o berbi, ali i uzgoju kivija
Kod kivija može proći mjesec-dva od vremena branja do dovoljne zrelosti plodova za jelo. Dakle, ako se ubere u ovo doba, koje je i optimalno za berbu u našim klimatskim uvjetima, bit će pogodan za jelo sredinom, krajem prosinca. Vrijeme berbe kivija je kraj listopada i početak studenoga. U svakom slučaju, treba ga obrati prije prvog mraza. Srećom, plodovi mu se mogu očuvati mnogo dulje ako su pravilno skladišteni.
Najprije je najvažnije odrediti kada brati kivi. U načelu, kivi se bere u dva navrata, prvo veći plodovi, teži od 50 grama, a nakon oko dva tjedna i oni manji, preostali plodovi, ali oba puta prije prvog mraza.
Plodovi će se najbolje sačuvati na niskim temperaturama, u početku nešto višim od točke smrzavanja, oko 2 stupnja, uz vlažnost zraka 95 % prvih nekoliko dana skladištenja, a poslije do kraja čuvanja 85 %. Kasnije ih je dovoljno držati u prohladnim prostorima.
Ako kivi uzgajate samo za svoje potrebe, najbolje je čuvati plodove u poluetilenskim vrećicama u prozračnim i svježijim prostorijama, na temperaturi od 5 do 12 stupnjeva, ali u tom prostoru se ne bi smjele nalaziti jabuke, koje bi ubrzale njegovo prezrijevanje, ili kakvo drugo voće.
Plodovi kivija su osjetljivi na pritisak, pa ih slažemo jedan pored drugoga, a ne jedan na drugog. Prije toga plodove treba prebrati, odložiti u kartonske ili drvene kutije i smjestiti u hladnjaču, gdje se mogu dugo čuvati.
Temperature trebaju ostati nepromijenjene, jer pri nižim temperaturama plodovi dobivaju tamniju zelenu boju, meso se smekšava i okus postaje slatkast, a kod viših temperatura, iznad 2 0C, javlja se etilen, koji u većim količinama i dužim djelovanjem naglo pospješuje zrenje (prezrelost plodova).
Konzumna zrelost postiže se za mjesec-dva nakon berbe. Dovoljno zreo plod ima ugodan kiselkast okus i sočno meso. Nezreli plodovi su tvrdi, kora im se teško ljušti i sok je previše kiseo, ako su prezreli meso im je tamno, kiselost je preniska, okus je bljutav i neukusan.
Nekoliko savjeta o uzgoju kivija
Orezivanje je od velike važnosti. Kod zimske rezidbe, u veljači, treba razlikovati grane koje su rodile od onih koje nisu, a to će biti moguće ako se već kod same berbe plodovi odrežu tako da im peteljke ostanu na grani, jer će nam to kasnije pokazati da je ta grana rodila na prva tri ili četiri pupa, a ona tu više neće roditi. Prebrojimo 4 pupa nakon zadnje peteljke i tu prerežemo. Na taj način, sljedeće godine će ta četiri pupa roditi. Ako se radi o grani koja nije rodila, prebrojimo također četiri pupa od početka grane i odrežemo nakon četvrtog. Sljedeće godine će iz ova četiri pupa narasti plodovi. Zelena, ljetna rezidba kivija podrazumijeva odstranjivanje 70 – 80 % od ukupne mase koja se reže tijekom jedne godine, ima cilj prozračivanje krošnje.
Mlade sadnice će trebati pincirati u tri navrata tijekom prve godine, jer su sklone namotavanju oko naslona. Pinciranje se provodi na glavnoj mladici na otprilike svakih 60 cm, odnosno kad se mladica u svom vršnom dijelu počinje naglo uvijati te na nekoliko centimetara imamo 3 – 4 uvijanja. Pinciranjem se taj dio ukloni, a iz vršnog pupa će se nakon nekoliko dana pojaviti novi izboj. Tim zahvatom se na kraju godine dobije ravna i dovoljno jaka mladica kao osnova budućeg debla.
Kivi traži mnogo vlage tijekom sezone rasta. Ova biljka ne podnosi sušu, ali tlo mora biti dobro drenirano i neutralne reakcije. Kako korijen kivija raste plitko, prije sadnje bi tlo trebalo dobro pognojiti u dubini, slično kao i kod malina, jer kasnija obrada će morati biti nježna kako se korijenje ne bi povrijedilo.
Kivi ne podnosi jake udare vjetra, pa mu treba izabrati zaštićen položaj, naročito od bure.
Kivi može kraće vrijeme podnijeti i temperaturu od -10 °C, ali s početkom vegetacije otpornost na hladnoću naglo opada, pa i temperature od -1,5 °C mogu prouzročiti štete.
