Gljivica, Phompomsis vaccinii, dovodi do venuća i sušenja grana borovnice, odnosno do propadanja dijela, a zatim i cijelog grma, jer se širi kišnim kapima i vjetrom.
Na granama se pojavljuju afte koje pucaju, a često se događa da se simptomi pojave i tijekom berbe, te plodovi pucaju i trunu.
Dio ili cijelo stablo izgleda kao da je spaljeno vatrom. Starije grane teže je zaraziti, za razliku od mladih, mehanička oštećenja su potrebna da bi gljivica prodrla u biljku.
Šteta često nastaje ako grane leže na tlu ili blizu njega i oštete se prilikom košnje trave. Na lišću se pojavljuju crvenkaste mrlje.
Također, vlažno i kišovito proljeće, a posebno suša, dovode do opuštanja voćara koji, često, nakon berbe, ne posvećuju dovoljno pažnje stabljikama, pa se događa da ih iznenadi intenzitet napada bolesti, ako su neko vrijeme bile odsutne s nasada.
Čak i tijekom zime potrebno je obratiti pozornost na rane koje mogu nastati od snijega i olujnih vjetrova.
Zaštita od ove gljivične bolesti nije komplicirana, ali je nužna.
Mogu se koristiti kontaktni i sistemski fungicidi, posebno oni na bazi difenokonazola, azoksistrobina, boskalida, ciprodinila i drugih, ali ključna je upotreba bakrenih sredstava tijekom jeseni i proljeća, prije listanja i cvjetanja.
Ako je berba u tijeku, bakar ponovno pomaže odrezivanjem zaraženih grana, a bolest uvijek ide od vrha prema dnu, pa se rezovi premažu sredstvom za bakar.
Naravno, zaražene grane moraju se ukloniti s plantaže.
Nekemijske mjere borbe uključuju tretmane aminokiselinama i sredstvima koja sadrže alge i jod, kako bi se ojačala otpornost biljaka na stresne uvjete, piše Agroklub.
Prskanje se provodi od ranog proljeća do opadanja lišća.
To su nešto skuplji tretmani, ali su u praksi pokazali zadovoljavajući učinak, posebno u kombinaciji sa sredstvima koja se koriste za ishranu biljaka.
