Darko je ured zamijenio farmom: "Danas više vrijedi članska iskaznica stranke nego diploma fakulteta"
Iako je posao poljoprivrednika itekako težak te zahtijeva cjelodnevnu obvezu, Darko Stanković (32) iz Maslovara odlučio je da sa svojom obitelji pokrene malu farmu krava, a, kako kaže, tu je miran, radi ono što voli, te ima podršku najbližih.
Darko sa suprugom Radom i dvije kćerkice živi na selu. Na težak rad je navikao, a iako su tek na početku, jer treba doraditi štalu i nabaviti još krava i mehanizaciju, on je zadovoljan.
Rad bez pritiska i ucjena
Stanković, koji je završio Poljoprivredni fakultet u Banja Luci, a zatim i master na smjeru Ekonomija i ruralni razvoj, priča da danas više vrijedi članska iskaznica neke stranke nego diploma fakulteta, što je i osjetio na svojoj koži.
"Prvo zaposlenje mi je bilo kao pripravnik u općini. Nakon toga sam se zaposlio u ribnjaku u Šipragama, gdje sam radio dvije i pol godine. Poslije svega toga sam odlučio da nastavim raditi u svojoj struci jer to volim i za to sam se školovao", priča ovaj mladi poljoprivrednik, pišu Nezavisne.
Na farmi ima šest krava i jednu junicu, koje je nabavio nakon što je aplicirao na projekt Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede - samozapošljavanje poljoprivrednih inženjera.
"To sam iskoristio jer volim raditi u poljoprivredi, a poslije svih natječaja na koje sam se prijavio, shvatio sam da danas više vrijedi članska iskaznica neke vladajuće stranke nego diploma fakulteta. Zbog toga sam i odlučio da radim kod svoje kuće, na svom gazdinstvu i da plaću zarađujem bez pritisaka i ucjena", ističe Stanković.
No, ovaj posao nije nimalo lak, a odlazak na odmor je za njih takoreći nemoguć.
"Krave muzem na svakih 12 sati. Iz štale izlazim u devet uvečer, a ako su steone, onda ih obilazim čitavu noć, i to na sat-dva. Zbog toga možemo negdje otputovati samo na dnevnom nivou, a i tada pomognu roditelji oko krava. Međutim, otići negdje na 10-15 dana, to je nemoguće", kaže on.
Prodaja na kućnom pragu
Trenutačno na farmi proizvode oko 80 litara mlijeka dnevno, koje otkupljuju mljekare, a što ne uspiju, to onda prodaju na kućnom pragu, jer im je isplativije.
"Na kućnom pragu prodajemo mlijeko po dvije marke, a sireve 12 KM. Vjerojatno ćemo u idućem periodu podići cijenu na 14 maraka. Ljudi rado kupuju mlijeko, a u ovom kraju ima oko tisuću domaćinstava", dodaje Stanković.
Njegova supruga Rada dodaje da je i ona rođena na selu te da joj nije bilo teško da se navikne na život u tom kraju.
"Bilo bi dobro da se otvori mogućnost da možemo konkurirati za mehanizaciju kako bismo lakše pravili sir, odnosno da se možemo baviti proizvodnjom sira, pošto je ovako, bez mehanizacije, teško", navodi Rada.
Rada svaku kravu zna po imenu, a njihova starija kćerkica ima i ljubimicu.
"Tu su Ruana, Cvjetulja, Samer, Dunja, Nikol, Kimberli i Alisa, a kad smo ih kupili, već su imale ta imena. Ruana je ljubimica naše kćerke Milice", kaže Rada.
Troškovi samo rastu
Darko napominje da naporan rad ne predstavljaju toliki problem, koliko nestabilni uvjeti na tržištu, jer otkupna cijena mlijeka pada, troškovi rastu, a poticaji kasne.
"Kad je najpotrebnije, mi ne dobijemo poticaj i tada ulazimo u kredite. Iako poticaje na kraju dobijemo, nema ih u vrijeme sjetve, koševine... Dobijemo novac kada je već sve prošlo, a mi se zadužimo. I to sve stvara problem", dodaje.
A problem predstavlja i otkupna cijena mlijeka koja je pala pet feninga, a postoje nagovještaji, dodaje, da će pasti još pet. S druge strane, troškovi rastu iz dana u dan.
Ipak, kad se sve sabere, kako kaže, zadovoljan je, jer nije odvojen od obitelji, stalno su zajedno.
"Nekada možda i ta plaća nije najbitnija stvar, nego nešto drugo. Ne trpim pritisak u tvrtkama, ucjene, ne zavisim od izbora, već samo od sebe i svog rada", zaključuje Darko.
