Berba i sladištenje: Kako sačuvati povrće u hladnim mjesecima?

Jesen označava završetak vegetacijskog ciklusa većine povrtnih kultura, ali i početak razdoblja kada se briga oko uroda nastavlja na drugačiji način.

Pravovremenom berbom i pravilnim skladištenjem moguće je produljiti trajnost i očuvati nutritivnu vrijednost plodova.

Kako bi ostali što duže svježi, važno je znati kada pojedine vrste treba ubrati te na koji ih način ih čuvati i zaštititi tijekom hladnijih mjeseci.

Kupusnjače

Berba kupusnjača najčešće se odvija u kasnu jesen, prije pojave jačih mrazova. No,kod različitih vrsta kupusnjača kao što su kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i raštika mraz djeluje kao prirodni poboljšivač okusa.

Razlog tomu je što se biljke tijekom hladnih temperatura bore protiv smrzavanja stvaranjem većih količina šećera, a istovremeno se smanjuju gorke tvari.

U kontinentalnim područjima kupus podnosi temperature i do -4 °C, ali samo dok nisu potpuno zbijene.

Zimske sorte kelja i kelja pupčara vrlo su otporne na hladnoću i mogu podnijeti temperature do oko -5 °C, naročito ako su biljke u fazi mirovanja i ako nisu izložene dugotrajnim mrazovima.

Smrzavanje nastaje kad temperatura padne ispod -2 °C tijekom duljeg vremena, a uglavnom stradaju vanjski listovi, dok središnje glavice mogu ostati neoštećene. Kelj i raštika spadaju među najotpornije vrste na mraz

Cvjetača i brokula relativno su osjetljive na niske temperature. Optimalna temperatura za rast cvjetače je između 13 i 18 °C, a pri temperaturama ispod 4 °C rast gotovo prestaje.

Cvjetača je najmanje otporna na hladnoću među kupusnjačama, no zimski kultivari mogu podnijeti kratkotrajne temperature do -10 °C, posebno ako su dobro zaštićeni lisnom rozetom.

Mraz ispod 0 °C može izazvati oštećenja na cvjetovima i lišću. Brokula voli nešto niže temperature za formiranje cvata (ispod 10 °C), ali cvjetovi se mogu oštetiti ako temperatura padne oko -5 °C, što uzrokuje žućenje i truljenje.

Kupusnjače se najbolje čuvaju u hladnim, tamnim i prozračnim prostorijama pri temperaturi od 0 do 5 °C i visokoj relativnoj vlazi zraka od 90 do 95 %.

Glavice trebaju biti zdrave, čvrste i neoštećene, a slažu se na police, letvarice ili rešetke tako da se međusobno ne dodiruju, čime se sprječava razvoj plijesni.

Mogu se čuvati i u trapovima, odnosno zemljanim jamama koje održavaju stalnu temperaturu i vlagu tijekom zime.

Povremeno je potrebno pregledati glavice i ukloniti one koje pokazuju znakove truljenja.

Kratkotrajno, mogu se čuvati u hladnjaku na temperaturi od 0 do 4 °C, do dva tjedna, a mogu se i zamrznuti, ali prije zamrzavanja potrebno ih je kratko blanširati, ohladiti i dobro ocijediti.

Korjenasto povrće

Korjenasto povrće poput mrkve, peršina, pastrnjaka, celera, cikle te različitih vrsta rotkvi može ostati u vrtu sve dok ne nastupe jači mrazovi.

Idealno ga je izvaditi iz tla prije smrzavanja, sortirati i spremiti samo zdrave, neoštećene korijene.

Nakon vađenja treba ga ostaviti da se prosuši, a zatim pohraniti u podrumima, trapovima ili posudama s vlažnim pijeskom i zemljom.

Optimalna temperatura skladištenja iznosi 1 do 2 °C, a relativna vlažnost zraka 80 do 85 %. Povrće se ne pere prije spremanja, ali ga je preporučljivo očistiti od zemlje i pustiti da se površinski osuši.

Na dobro dreniranom tlu dio povrća može prezimiti u vrtu ako je zaštićen debljim slojem malča od slame, sijena ili lišća.

Takav način čuvanja nosi rizik od glodavaca, ali omogućuje dulje zadržavanje svježine. Mrkva i pastrnjak mogu ostati u zemlji do proljeća.

Peršin se može presaditi u tegle i držati uz kuću ili u kući, kako bi tijekom zime bio dostupan kao svježi začin.

Cikla je osjetljivija na niske temperature od mrkve i peršina, pa ju je najbolje izvaditi prije zime. Bijele, žute i crne rotkve, kao i daikon i repa, vade se prije većih zahlađenja.

Mogu kratko ostati u zemlji do prvih mrazova, ali kasnije tlo može smrznuti pa ih nije moguće izvaditi.

Lisnato povrće zimi

Lisnato povrće u kontinentalnim područjima može prezimiti na otvorenom ako su biljke dobro razvijene i zaštićene slojem malča ili agrotekstilom.

Tako se svježi listovi mogu brati i tijekom zime, a biljke nastavljaju rasti s prvim toplijim danima. Blitva podnosi hladnoću do oko –4 °C.

Veće listove moguće je brati i zimi, a biljka se nakon toplijih razdoblja brzo obnavlja. Špinat i matovilac još su otporniji te bez problema prezimljuju, omogućujući berbu čim vremenske prilike to dopuste.

Kelj i raštika spadaju među najotpornije vrste. Lisnati kelj podnosi do –10 °C, a kovrčavi i do –20 °C. Raštika također prezimljuje u vrtu, ali je dobro prekriti slojem slame ili sijena kako bi se spriječilo smrzavanje lišća.

Zimska salata, radič, endivija i rikola mogu podnijeti blaže minuse ako su dobro zaštićeni.

Radič na proljeće često potjera nove listove, dok su rikola i endivija nešto osjetljivije pa zahtijevaju pažljivije prekrivanje pri jačim mrazovima.

Zaštita od niskih temperatura

Neke vrste, poput poriluka i kelja, dobro podnose hladnoću i bez dodatne zaštite, dok osjetljivije biljke treba pokriti čim zahladi.

Najčešće se koristi agrotekstil koji smanjuje temperaturna kolebanja i štiti biljke od smrzavanja. Osim što propušta svjetlost, zrak i vodu, pod njim su biljke u toplijem i stabilnijem okruženju.

Može se postaviti izravno preko usjeva ili u obliku niskih ili visokih tunela. Osim agrotekstila, sloj malča od sijena ili slame također će pomoći. Za većinu povrtnih kultura preporučuje se sloj malča debljine oko 10 cm, a kod jačih mrazova može biti i do 30 cm.

Malč se postavlja oko biljaka tako da ne dodiruje stabljike, jer previše vlage može uzrokovati trulež i razvoj bolesti.

Slama i sijeno pritom obogaćuju tlo jer se polako razgrađuju. Važno je povremeno kontrolirati sloj malča, pogotovo ako je vjetrovito ili kišovito, te po potrebi dodati novi materijal, piše Gospodarski list. 

Snijeg također štiti kao prirodni izolator jer biljke pod njim lakše prezimljuju. Za jačanje otpornosti biljaka, prije zime ili nakon hladnog vala mogu se primijeniti i biostimulatori na bazi aminokiselina. Isti se mogu koristiti i za tretiranje biljaka oštećenih niskim temperaturama.