Iako se krajem travnja ove godine najavljivalo kako stiže razdoblje niskih cijena goriva, potrošači u Bosni i Hercegovini, bili su izloženi stalnim promjenama cijena goriva. Najčešće, bio je to rast cijena, a ukoliko bi bilo pojeftinjenja, bilo bi to za koji pfening, redovito manje od onoliko pfeninga za koliko je prethodno poskupjelo.
Nakon četiri mjeseca podizanja cijena, početkom svibnja 2012. godine cijene goriva su snižene za pet pfeninga u Federaciji BiH i osam u Republici Srpskoj i bilo je to prvo pojeftinjenje ove godine. Analitičari su tada objavili kako je negativni trend povećanja cijena naftnih prerađevina zaustavljen.
Sredinom mjeseca, cijene goriva su opet snižene za pet pfeninga, a u lipnju je došlo do novih korekcija cijena. No, ovog puta pojeftinjenje je variralo od prodavača do prodavača što je, prema navodima Udruženja prometnika naftnih derivata F BiH, bila posljedica nove obveze zaokruživanja, pa su cijene ovisile od toga koliko se kojem maloprodajnom prodavaču isplatilo.
Sredinom lipnja su cijene goriva u Republici Srpskoj snižene za četiri pfeninga da bi početkom srpnja cijene porasle u prosjeku za pet do devet pfeninga po litri. Novo poskupljenje u Federaciji došlo je u kolovozu kada su cijene povećane za pet pfeninga, dok su se u Srpskoj tog mjeseca cijene mijenjale čak tri puta.
U tom, rekordnom kolovozu, povećanje cijena pravdalo se povećanjem rafinerijskih cijena, a građani su brojali devetu korekciju cijena od početka godine.
No, rafinerijske cijene pale su u listopadu, pa se tada gorivo prodavalo jeftinije za, u prosjeku, pet pfeninga, a novo pojeftinjenje najavljeno je za sredinu prosinca.
Tako se cijene goriva kreću u ''začaranom krugu'', a građani pune rezervoare za iznos odvojen za to, pa je šala da automobil uvijek troši 'cvaju' bez obzira na cijene, postala stvarnost.
S druge strane, na cijene goriva gluhi su ostali kreatori skupoće u zemlji. Kada su cijene goriva padale, ni trgovci ni prijevoznici nisu mijenjali svoje cijene. Naprotiv, oni su kreirali poskupljenja bez obzira na kretanja cijena goriva.
Nezavisne novine u listopadu su pisale kako potrošačima pojeftinjenja goriva u biti ništa i ne znače.
"Potrošačima neće "ni iz džepa ni u džep", iako svi pamtimo da je na nekim crpkama benzin po litru koštao i do 2,60 KM, a dizel tek nekoliko pfeninga manje. Štoviše, ne isključuje se ni novi udar na novčanike, a što se odnosi na ono najneophodnije – hranu", pisale su u listopadu banjalučke novine.
Prijevoznici su se pravdali činjenicom da su svoje cijene kreirali u vrijeme kada su cijene goriva bile najniže, pa da stoga pojeftinjenje naftnih derivata ne može utjecati na cijene prijevoza.
Trgovci pak tvrde kako su nemoćni jer uvoznici kreiraju cijene hrane, a oni su u nadređenom položaju.
No, analize pokazuju kako su cijene u prodavaonicama rasle dok su na crpkama padale. Tako je u kolovozu za litar eurodizela trebalo potrošiti 2,47, a benzini su bili do dva pfeninga jeftiniji, dok su u travnju koštali 2,50, odnosno 2,55 KM. S druge strane, u kolovozu, u usporedbi s travnjem, u BiH su bile skuplje osnovne potrepštine, poput brašna, mesa, ribe, ulja...
Potrošači, kojih je u BiH svakim danom sve manje jer je manje zaposlenih i sve se manje troši, su u svemu tome nemoćni. Tako iz Udruženja za zaštitu interesa potrošača navode kako se u svemu tome krije odgovornost institucija. Kao i uvijek.
''Institucije nisu riješile problem, zakazale su. Kada se poveća cijena goriva, odmah sve poskupi, a kada gorivo pojeftini, ništa se ne dogodi. Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, ne vjerujem da će išta pojeftiniti, usprkos nižim cijenama goriva'', rekao je tada Nezavisnim novinama Mesud Lakota, tajnik spomenutog Udruženja.
Naravno, najviše sebi uzme pregladna država, koja zahvaljujući poskupljenjima krpi rupe bez dna u proračunu, a ono što bi trebala biti razlika u pojeftinjenju, tvrtke uzimaju sebi za dobit. Potrošaču tako ostaje vrlo malo. Dovoljno da se nastavi vrtjeti u ''začaranom krugu'' sniženja cijena za koji pfening i poskupljenja uvijek za koji pfening više.