Vlada Republike Srpske u studenome prošle godine donijela je odluku o davanju suglasnosti za realizaciju projekta izgradnje magistralnog plinovoda Šepak - Novi Grad, kao projekta od strateškog značaja prema Strategiji razvoja energetike Republike Srpske do 2035. godine.
Projekt obuhvaća tri faze - izgradnju dijela trase Šepak - Banja Luka, izgradnju priključnih plinovoda prema općinama i gradovima te izgradnju dijela plinovoda od Banje Luke do Novog Grada. Nositelj aktivnosti je poduzeće Sarajevogas a.d. Istočno Sarajevo.
To je poduzeće 29. prosinca prošle godine objavilo natječaj za projektiranje i izgradnju plinovoda. S PDV-om ukupna vrijednost prelazi jednu milijardu konvertibilnih maraka.
Vlasti u Republici Srpskoj već dulje inzistiraju na "Novoj istočnoj interkonekciji", koja bi se kod Bijeljine spojila s plinovodom u Srbiji, a za koju se očekivalo kako će je financirati ruski Gazprom. Projekt ranije bio jedan od prvih velikih testova državne vlasti u oslobađanju od ruskog utjecaja te u odnosu prema politici i budućem članstvu u Europskoj uniji, čije su države značajno smanjile ili u potpunosti obustavile suradnju s tom plinskom kompanijom pod kontrolom Kremlja.
Državni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković za Detektor navodi kako nije vidio natječajnu dokumentaciju, ali mu cijela ideja zvuči vrlo neracionalno u aktualnom geopolitičkom trenutku te se pita tko bi uložio 900 milijuna u nešto što je krajnje neizvjesno.
"Sada, kada je očita američka ofenziva na cijelu regiju i problemi i događanja s NIS-om u Srbiji, dakle ta ofenziva kojom Amerikanci potiskuju Ruse sa Zapadnog Balkana, to zvuči suludo. (…) Je li to sada Dodikova igra kako bi se opravdao Rusima jer im je nešto dužan, ne znam. Znam sigurno kako reakcija Američkog veleposlanstva na takav proces neće biti blaga", kaže Konaković.
Direktor Sarajevogasa Istočno Sarajevo Nedeljko Elek izjavio je kako je duljina plinovoda oko 500 kilometara te ima 18 plinskih stanica na ulazima u gradove i općine duž trase, dodajući kako smatra da je riječ o jednom od najjeftinijih natječaja za takvu duljinu plinovoda u Europi. Kao usporedbu navodi plan izgradnje Južne interkonekcije duljine 170 kilometara, bez plinskih stanica, čija je vrijednost 400 milijuna eura.
Na pitanje je li procjena vrijednosti natječaja dio ranijeg dogovora s Gazpromom, Elek odgovara kako nije i kako je riječ o drugom projektu. Pojašnjava kako je Vlada Republike Srpske je prije desetak godina dogovorila da RS Gas radi zajedno s Gazpromom na trasi ispod rijeke Drine, ali nikada nije dobivena suglasnost Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
"Kako to nikada nije završeno, Vlada RS-a donijela je novu odluku, dodijelila projekt Sarajevogasu i od nas zatražila studiju izvodivosti. Studiju je izradio Ekonomski fakultet Sveučilišta u Istočnom Sarajevu. Riječ je o ozbiljnoj studiji koju je Vlada usvojila, na temelju koje je definiran proračun, snimljena trasa i napravljene projekcije. Temeljem te studije raspisan je natječaj", kaže Elek.
Prema njegovim riječima, projekt će se financirati iz proračuna Vlade Republike Srpske tijekom pet godina te neće biti kreditnog zaduženja.
"Uopće ne radimo projekciju čiji ćemo plin kupovati. Kupovat ćemo plin koji u tom trenutku bude najjeftiniji na tržištu", istaknuo je Elek.
Iako ideja o posebnom plinskom kraku iz Srbije prema Republici Srpskoj postoji najmanje deset godina, Milorad Dodik je na vrhuncu ruske invazije na Ukrajinu, u ljeto 2022. godine, nakon susreta s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom i vodstvom "Gazproma" u Sankt Peterburgu, zaprijetio blokadom projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine ako izgradnja plinovoda iz Srbije ne dobije suglasnost Vijeća ministara.
Almir Bečarević, bivši direktor BH Gasa, za Detektor navodi kako bi, prema njegovim informacijama, polovicu iznosa osigurala Vlada Republike Srpske, dok bi druga polovica bila financirana kreditnim zaduženjem.
Ističe kako je projekt zasnovan na ruskom plinu te postavlja pitanje čiji će se plin uopće nalaziti u tim cijevima, s obzirom na to kako je Bugarska najavila obustavu tranzita ruskog plina preko svojeg teritorija.
"Što se tiče same isplativosti plinovoda, to je veliki upitnik. Izvorni projekt bio je planiran tako da ga financira 'Gazprom', uz izgradnju dviju plinskih termoelektrana kako bi bio isplativ. Budući kako Gazprom više nije prisutan u Europi u smislu financiranja, postavlja se pitanje isplativosti jer je i studija izvodivosti rađena na znatno manji iznos, upravo uz te dvije termoelektrane. Ako njih nema, isplativost je nemoguće postići", smatra Bečarević.
Dodaje kako je na samoj trasi plinovoda do Banje Luke relativno malo potrošača te se pita tko će vratiti 900 milijuna maraka na tako malom tržištu. Pojašnjava kako se projekt odnosi na projektiranje, ispitivanje terena, nabavu cijevi, gradnju i primopredajne stanice, ističući da procijenjena vrijednost nije znatno prenapuhana. Smatra i da Republika Srpska ne bi dopustila odabir ruskih izvođača, s obzirom na odnos Europe prema Rusiji i rat u Ukrajini.
"Nova istočna interkonekcija od početka je bazirana na ruskom plinu i takva je ostala. To bi zapravo bio Turski tok, odvojak u Srbiji do granice s Bosnom i Hercegovinom, a potom bi od Šepka plinovod išao prema Novom Gradu. Postavlja se pitanje tranzita preko Turskog toka, jer je Bugarska najavila kako više neće tranzitirati ruski plin preko svojeg teritorija'', kaže Bečarević, dodajući kako je cijeli projekt '"forsiran".
Zaključuje kako, ako u projektu nema plinskih termoelektrana i ako cijena kilovatsata bude visoka, ostaje pitanje kome će se plin prodavati i na kojem tržištu.
Bosni i Hercegovini potrebne su nove plinske konekcije jer trenutačno ima samo jedan izvor plina iz Rusije, što građane i tvrtke čini potpuno ovisnima o tom izvoru, dok druge europske države smanjuju ovisnost zbog ruske invazije na Ukrajinu. Novi izvori mogli bi dovesti i do nižih cijena plina.
Osim Istočne interkonekcije, u javnosti se mnogo govori i o Južnoj interkonekciji, plinskoj vezi na jugu Bosne i Hercegovine koja bi omogućila alternativne izvore plina bez uključivanja Rusije. Na sjednicama Vijeća ministara prije nekoliko godina ove su dvije interkonekcije bile objedinjene u jednu točku dnevnog reda, ali nikada nisu usvojene zbog međusobnih uvjetovanja iz oba entiteta.
Dodik je 2022. godine zaprijetio uvjetovanjem formiranja državne vlasti upravo Istočnom interkonekcijom, a ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine iz SNSD-a Staša Košarac u prosincu 2024. godine izjavio je da Vijeće ministara neće uputiti Južnu interkonekciju u proceduru "bez deblokade Istočne interkonekcije".
Južna interkonekcija, o kojoj se Parlament Federacije Bosne i Hercegovine očitovao prošle godine i usvojio potrebni zakon za izgradnju, nije nova ideja. Taj je plinovod godinama stajao u ladicama vlasti koje su se u Federaciji smjenjivale tijekom posljednjih 15 godina. Posljednjih tjedana razgovori su intenzivirani, a u Bosni i Hercegovini trenutačno boravi izaslanstvo američke tvrtke zainteresirane za provedbu tog projekta.
Bez Južne interkonekcije jedina alternativa bio bi plin iz Azerbajdžana, koji do jugoistočne Europe dolazi posebnim plinovodom, također preko Bugarske i Srbije, no taj je pravac ograničenog kapaciteta.
Bruxelles je potvrdio kako će do 2027. godine u potpunosti prekinuti uvoz ruskog plina, a Danska je u rujnu prošle godine predložila posebnu pozornost posvetiti plinovodu Turski tok. Jedan od korisnika tog plinovoda je Bosna i Hercegovina, zemlja kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji, koja je u cjelosti ovisna o ruskom plinu i bez alternativnog izvora, te nespremna za novu energetsku politiku Bruxellesa.
Europska unija planira potpunu blokadu uvoza ruskog plina još od početka invazije na Ukrajinu. Već u ožujku 2022. godine čelnici EU-a dogovorili su smanjenje ovisnosti, a plan je predstavljen u svibnju iste godine.
Prema tom planu, isporuke ruskog plina po ugovorima kraćim od jedne godine trebale bi prestati najkasnije do 17. lipnja 2026. godine, uz iznimku država bez izlaza na more, poput Mađarske i Slovačke. Zabrana uvoza ruskog plina po dugoročnim ugovorima stupit će na snagu krajem 2027. godine, dok bi Mađarska i Slovačka mogle uvoziti plin najkasnije do 1. siječnja 2028. godine.
Elek navodi kako nije zabrinut zbog same provedbe radova te ističe kako se već prijavio velik broj tvrtki iz regije i svijeta jer je riječ o međunarodnom natječaju. Ne zna tko će biti izabran za izvođača jer banka mora dati jamstvo u iznosu od 50 milijuna eura.
"Mislim kako se Rusi nigdje u Europi ne pojavljuju kao izvođači radova, jer nemaju tvrtke koje se time bave. Ni prije ovih događanja Rusi se nigdje nisu pojavljivali kao izvođači radova. Za Kineze ne znam, jer se oni obično javljaju na natječaje za autoceste, hoće li se ovdje javiti, doista ne znam", zaključuje Elek.
Konaković ne vidi tko bi se mogao prijaviti i preuzeti rizik izgradnje infrastrukture u središtu Europe u koju ne bi mogao doći ni jedan kubični metar ruskog plina.
"Kuda bi taj plin dovodili, kako bi im ga Rusi isporučivali, kako bi se Srbija postavila u takvoj situaciji s obzirom na sankcije? Sve to zvuči vrlo sumnjivo", dodaje Konaković.
Prema natječaju, rok za dostavu ponuda istječe 28. siječnja ove godine.
