Ove godine, uz malo sreće, 54 afričke ekonomije mogle bi zabilježiti brži ekonomski rast od azijskih i ako se to dogodi, to će biti prvi put u modernoj povijesti, piše britanski dnevnik Financial Times. Dnevnik piše da afričke ekonomije, ukoliko žele nadmašiti azijske, ove godine trebaju rasti samo neznatno brže nego prošle, prenijela je Beta.
Procjenjuje se da je u prethodnoj godini, usprkos ratu u Sudanu, pobunama u Sahelu i pučevima na Madagaskaru i u Gvineji Bissau, podsaharska Afrika imala rast od 4,1 %.
Za 2026. Međunarodni monetarni fond (MMF) očekuje rast od 4,4 %, jer ekonomije i dalje imaju koristi od slabog dolara i visokih cijena sirovina, uključujući zlato i bakar.
Istovremeno, MMF predviđa da će ekonomski rast Azije, s obzirom na usporavanje Kine, ove godine iznositi 4,1 %,. To otvara mogućnost da dva kontinenta – jedan povezan s brzim ekonomskim rastom, a drugi s endemskim siromaštvom – zamijene mjesta po pitanju rasta.
Kako se procjenjuje, čak i ako se to ne dogodi 2026., moglo bi se desiti u sjedećim godinama. To nije iznenađujuće, jer siromašnijim zemljama je lakše postići brzi rast nego bogatijim.
Kao primjer se navodi nekada osiromašena Kina koja je više od četiri desetljeća bilježila vrtoglavi rast ekonomije. S prosječnim rastom od gotovo 10 % godišnje, ekonomija Kine narasla je s 150 milijardi dolara 1978. na oko 20.000 milijardi danas. Danas je kineska ekonomija sedam puta veća od afričke, iako imaju otprilike isti broj stanovnika.
Međutim, kako Kina približava status zemlje s višim prihodima, a njena radna snaga stari i opada, te stope rasta više nisu moguće.
Afrika je na prelazu iz 20. u 21. stoljeće, zahvaljujući kineskoj potražnji za sirovinama i investicijama u afričku infrastrukturu, što je omogućilo rast od oko 5 %. Trenutno je rast sporiji.
Visoka zaduženost, loše politike, korupcija, sukobi i globalni potresi usporili su kontinentalni rast. Stope štednje su niske, a priliv kapitala nedovoljan za rast koji bi mogao transformirati ekonomije.
Ipak, postoje izuzeci. Obala Bjelokosti bilježi rast od 6 do 7 % u posljednjih 15 godina i do 2035. bi mogla postati zemlja sa srednjim prihodima.
Godinama snažan ekonomski rast bilježile su i Etiopija, Gana, Mauricijus, Ruanda i Senegal, ponekad usprkos građanskim ratovima, političkim krizama i dužničkim problemima.
Prema MMF-u, sljedeće godine najmanje polovina od 20 najbrže rastućih ekonomija svijeta bit će afričke. Iako na toj listi neće biti Egipat ni Nigerija, obje bi trebale doseći prosjek kontinenta. Samo će Južna Afrika nastaviti zaostajati.
Napominje se da rast od 4-5 % nije impresivan jer se više od 2 % može pripisati povećanju broja stanovnika. To ostavlja samo 2-3 % rasta po stanovniku, što nije dovoljno za transformaciju sličnu azijskoj. Za održivi razvoj potreban je rast od najmanje 7 %.
Mnogim afričkim ekonomijama nedostaju ključni faktori za industrijski uzlet – energija, infrastruktura i adekvatno obrazovano stanovništvo. U eri automatizacije i umjetne inteligencije, put k razvoju intenzivnom proizvodnjom više nije siguran.
Ipak, nade za Afriku ostaju jake. Do 2050. svaka četvrta osoba na svijetu bit će Afrikanac, a kontinent će imati radno sposobnu populaciju veću od Kine i Indije zajedno, navodi Financial Times.
