Rezultati po autoru: Igor BOŽOVIĆ

Značajan broj zapošljavanja u realnom sektoru umanjio bi potrebe državnog aparata, a samim time smanjio potrebu za porezima.

Oporba mora pronaći drugi kut pogleda na bosanskohercegovačku realnost.

Naravno da djeca polupaju lončiće. Naravno da su oni tamo ustaše, balije, četnici. Čuli su to od vas idiota. Ali vi ste barem ratovali tih prokletih '90-ih, vi ste čuli za 17 podijeljeno na tri.

Svaki put kad je Bosni falilo mira, usran je bio bez papira. Sve je jasno. Hvala, Google, ubuduće ću te ozbiljnije slušati.

Budimo krajnje iskreni sami prema sebi, lokalnom zajednicom treba upravljati sposobna osoba, ali ne pretjerano kvalificirana

Ne trebamo se zanositi, mi nismo posebno jadan slučaj pod Suncem, i mene je s vremenom sve manje stid nas. Ali ipak sve češće poželim da sam se ipak nekako cijepio pa da mogu s bihaćkim migrantima put Zapada.

Mislite li da imamo vremena. Ja znam da nikad nema i neće biti dovoljno vremena. Za život, za užitak. I zato sam iznimno škrt. I zato nek me čipiraju, samo malo više vremena da imam.

Ja osobno se ne libim ostati bez prijatelja, kako bih preživio bez posljedica. Ali mi nije pravo da se suci cijepe samo kako bi mogli na seminare u Neum. Oni svejedno šire koronu, samo neće oboljeti od nje. To nije rješenje. Ili svi, ili nitko.

Na kraju krajeva, mi smo svi samo jedna velika skupina europskih bijelih robova koji su prema mjestu rođenja dobivali preciznije dezignacije: rob obični, rob prigradski, rob basanski.

I kakve veze imaju ovi filmovi s dnevnom politikom? Sve veze. Čekam dan kada će se prestati pričati o filmovima koji revitaliziraju patnju iz protekloga rata, i kada će se prestati demonizirati protivnici iz protekloga rata izvlačenjem stotinu godina

Napomena: Čitateljima s osjetljivijim želucem nije preporučljivo čitati moje današnje promišljanje. Nije da su ostala lakša za želudac, ali danas idem u detalje.

Nemojte se vraćati u devedesete opterećujućim pričama, pogledajte na kalendar, 21. stoljeće je već odavno. Spremamo se na Mars vrlo skoro, a ne u Domovinski rat.

Najžalosnije što mi već mjesecima znamo kako će završiti sapunica, ovi zavadi pa vladaj stručnjaci će i idućih četir' godine nastaviti Ljubino naslijeđe prašine u očima (doslovce ljeti), čardak-pasarele ni na nebu ni u Zaliku, 3±2 komunalna poduzeća

Mostar, već se vidi, ostat će zarobljen u mandatima i rezolucijama i deklaracijama i statutima i statusima.

Čovjek poduzetničko-radničkih viđenja, a dobrog znanja religije i tradicije, niti jednom nije dao naslutiti da sumnja u svoje gađenje, gnušanje i čak otvorenu mržnju prema drugoj boji kože, stranim jezicima i kulturama. Podsjeća li vas to na nekoga?!

Činjenica da su uopće godinama šutjele jeste strah: uopće mi nije sporno da su šutjele. Te žene vide gdje žive. One su itekako pametne i znaju što ih očekuje. Ali i trenutak kada skupe hrabrosti da progovore, tada im treba čestitati na hrabrosti.

I isto tako prosječni domaći posjetitelj Twittera i pratitelj (dez)informativnih televizija vjeruju u 5G čipove, ali ne vjeruju da njih obojicu treba nogom u dupe i da se više nikad ne vrate u tijela demokratske vlasti Bosne i Hercegovine.

Na dobro vam došlo Mlado ljeto. Prognozirali su da će to biti godina Pobješnjelog Maxa, evo još je dobro. Samo nastavite tako. I ne petljajte se gdje vam nije mjesto.

Ovdje se pouzdano zna da svekoliko pučanstvo ne pamti dulje od dvije godine jer inače ne bi iste predznake zaokruživali na izborima.

Sasvim stoji odbijanje susretanja s Lavrovom bez bh. zastave, ali da su frajeri, rekli bi mu to u lice jer čisto sumnjam da lik čita bh. portale. Ovako su mlitavo kao zarežali, isto kao i Milanoviću za sapun, ali konačno alkari Šefko i Željka u ništa

Do vlasti je, nije do kiše. I hvala Bogu, da i tome dođe kraj. Čestitam vam na strpljenju, ali zaslužujete i možete vi bolje.