Mogli ste dosad viseću deponiju

Na pragu petog desetljeća života odlučio sam se skrasiti, tj. riješiti stambeno pitanje činovnika-nomada. Mada se nikomu normalnom ukorjenjivanje u gradu bez realnog sektora ili kvartarne djelatnosti ne čini razumnim potezom, mi novinari u profesionalnom smo smislu lešinari i nakupljamo se u jatima baš oko mjesta kakvo je Mostar. Realno, u gradovima u kojima je sve u redu, glavna tema su orgije europarlamentaraca ili kakav je novi Cecin dječko. Bar ovdje radiš nešto društveno korisno.

I tako, jel, u Gradu Mostaru, gdje će mi biti novi dom, otvorim česmu u stanu i žuta voda teče. Prvo sam pomislio, nisu se cijevi koristile otkako je stan na prodaju pa u starim cijevima došlo do oksidacije, pustim ja da 'oteče', odem se baviti drugim stvarima. Dođem kasnije, natočim ponovno čašu vode, ona i dalje žuta.

Siđem u trgovinu da kupim bidon vode, vidjet ćemo što se s cijevima događa, može biti stotinu razloga, velim sam sebi prikrivajući sebi činjenicu da je problem u gradskim institucijama. Naravno da nemam keša u džepu, pošao sam pretumbavati stvari u stanu, ne u kupovinu, i platit ću karticom. Trgovkinja uredno otkuca iznos na POS, ja prislonim, i onda ono vergla, vergla, odbaci karticu. Sad njoj neugodnjak, misli da nemam love, meni neugodnjak jer se treba sjetiti pina, preračunavam ja u mislima, vjerojatno i na prste obje ruke, ajd sjetim se ja pina, hoćete li klasično provući, hoću, provuče ona, ja ukucam, prihvatilo pin i vergla, vergla, vergla... napokon izbaci kartica "P R I H V A C E N O", ne odahnem ja, dapače, odahnu kasirka, a onda mi se krene žaliti kako je internet nešto  lošiji kad god kiša pada, jer to je jednostavno tako u Mostaru.

Onako gunđajući na kišu i na budalu koja je dopustila da se kablovi tako nakaradno provedu da im smeta i najmanje nevrijeme prolazim pored dupke punih kontejnera, naslaganih kao darovi pod okićenim božićnim drvetom u američkim obiteljskim komedijama. Stari, ponegdje šuplji kontejner pun je kišnice koja se procijedila kroz svu tu gomilu truleži, sintetike, prašine, mišjeg izmeta i ona lokvetina ispod kontejnera smrdi i jede u nosnicama poput gnojnog čira...

Rekao bih da je ovom gradu problem kiša dok ovako razmatram ove probleme koji me trenutno tište.

'Ta će Ćapljina i Konjic

No onda se sjetim da mi se kolega nedavno žalio kako je kampanja pred lokalne izbore nakon svih ovih godina čekanja jadna i blijeda, kao i da se svela na koronu i deponiju. Eto kao da je smeće jedini problem Mostara.

Ali ja nerijetko odem iz Mostara, u susjedne hercegovačke gradiće koji su onako idilično sređeni, makar su veliki poput jedne poprečne mostarske ulice, i u njima telekomi i kablovski operateri jednako kopaju kanale, a s mnogo manje profita.

Njihova su građevna poduzeća daleko sitnija i lošije mehanizacije, stariji su radnici, niže su plaće, ali je svejedno sve uredno, kante su na svakih pedesetak do stotinjak metara udaljenosti, kad kiša pada, ne budu vam cipele glibave i smeđe, a njihovi su proračuni daleko niži od mostarskoga.

Velim sebi, manja mjesta pa manje ljudi cirkulira, manje smeća prave, mora da to je to, tješim se dok prolazim pored jednako visokih zgrada u Čapljini i Konjicu, sa jednako desetinama i stotinama stanara, a čiji su kontejneri tek napola puni, mreže ima i kad kiša pada, a voda s česme je tvrda te opora okusa, ali bezbojna, bistra, kakva i treba biti.

Tješim se tada, ova su mjesta nastala u eri industrijalizacije, ne kao Mostar koji se razvio u Austro-ugarskoj monarhiji. Ali onda prođem pored starih duhanskih otkupnih stanica ili kolodvora koji se još ponose nekadašnjim putnicima poput vlaka Ćire, opet sam sebe u promišljanju demantiram.

Odem ja nerijetko i u veće bosanskohercegovačke sredine, pored kakvih su i mostarske glavne ulice puste i prazne, a izgubiš se u njihovim kružnim tokovima sa dvostrukim i trostrukim trakama, podvožnjacima, tunelima, pasarelama, izgubiš se na njihovim pješačkim zonama i u trgovačkim centrima, eto što drugo da ti kažem.

I onda i tamo se zateknem kad pada ta prokleta kiša i snijeg se ubljuzgavi. Ali opet, pored stotina tisuća stanovnika, ti su gradovi relativno čisti i uredni, funkcionalni u odnosu na Mostar.

Zdanja koja su daleko starija od mostarskih pseudomaurskih ili monumentalnija od otomanskih mostarskih ostataka, i opet im uredno radi kanalizacija, vodovod. Za Internet ne znam, obično sam na mobilnom 4G u takvim sredinama, ali vjerujem da i to radi uredno. A isto pada kiša stalno i smoga ima jer za razliku od Mostara, ima i ostataka industrije u tim gradovima. Pa se doista pitam do čega je.

'Ta će izbori, brate

U proteklih dvadesetak dana mnogo ljudi je u razgovoru pokušavalo izmamiti iz mene mišljenje o kandidatima za lokalne izbore u Mostaru. Nemam snažnog stava, makar tu radim godinama. Želim vidjeti smjenu generacija, bez obzira na političko viđenje.

Ali smatram kako Mostar ne može izgubiti na ovim izborima. Gradskoj sredini trebaju predizborne teme koje bi zvučale otprilike kao samoodrživost javnih kuhinja, besplatni udžbenici za školarce, subvencija nastave u STEM oblasti ili učenje jezika, privlačenje čiste industrije, turizma, besplatan javni prijevoz...

Istina je da predizborne teme koje su svedene na deponiju i pandemiju nisu dorasle nečemu što se zove gradsko vijeće. Ali Mostar treba nadoknaditi izgubljene godine i trenutno njegovi žitelji vide isključivo smeće po kojem gaze i u kojem se dave. Ne vide poslovne prilike koje bi ih zadržale ovdje.

I zato se radujem ovim izborima. Da se konačno retorika četiri čovjeka na čelu s načelnikom koji je također odselio zamijeni zdravom retorikom, ne pričom i njihovim i našim, nego priča o isključivo našim mogućnostima. I onda konačno da se zamijene svi ti truli kablovi i vodovodne šuplje cijevi koje poslije svake obilnije kiše imaju negativan pritisak zbog kojeg je voda glibava i žuta. Do vlasti je, nije do kiše. I hvala Bogu, da i tome dođe kraj. Čestitam vam na strpljenju, ali zaslužujete i možete vi bolje.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.