Hit serijal predizbornih šupljaka

Danas, kad sam izišao s posla, dočekao me kamion natovaren kamenim kvadrima. Ne bilo gdje, nasred onoga što zovu Španjolski trg, u praktičnom umu poznato kao pješačka zona. Dok sam se približio, bager je prišao kamionu i zakačio jedno od tih kamenih zdanja te spazih da je riječ o onim monumentalno ružnim korpama za otpatke s grbom Grada Mostara, kao da poručuju turistima da je grad u koji su došli, jel... to što iščitavamo iz te poruke.

Ovo je prizor koji nema ni najmanje smisla i u koji sam se vlastitim očima istodobno uvjerio. Ne da nema smisla zbog grba grada stravično nalijepljenog na smeće, odavno se u nekoć Gradu na Neretvi gušimo smećem, nedovršenim sustavom prečišćavanja otpadnih voda. Nije ni zbog nakaradne imitacije kamena, neugledne i krhke.

Nerijetko ćemo turistima reći kako je Mostar ujedno najistočniji grad austrijske kulturne baštine i najzapadniji (čitaj i najeuropskiji) grad otomanskog naslijeđa, no usporedimo li se s Ankarom, koja je u otomansko doba bila najobičnija selendra u podnožju begovske kule, kod njih nema neke drame oko kanti za otpatke, po čitavom gradu obješeni su prstenovi od nehrđajućeg čelika, a na te prstenove komunalci svakog dana okače novu svijetlo zelenu vrećicu s oznakom gradskog komunalnog poduzeća. Ne upadaju u oči, obavljaju svoju svrhu, praktično su neuništive ili bar genijalno zamjenjive i ne vjerujem da ih je ijedan turist ikada primijetio. Tako je, nikada nisam imao prilike turistički boraviti u Turskoj.

Margaritas ante porcos (Mt 7,6)

Nedavno se buka digla oko otvaranja kontejnera u Kaknju. Nema tko se nije našalio, a čak je i stanoviti influencer Sabit iz Tarčina otišao hodočastiti taj veličanstveni spomenik kulture i napretka.   Istina je da je kontejner dio ekološke akcije zbrinjavanja elektronskog otpada, ali definitivno nije zaslužio čitavu kolonu općinskih dužnosnika. Za uspomenu svim posjetiocima, visoko stranačko i općinsko izaslanstvo imalo je maske, ali ne i rukavice, pa su dirajući jednu ručku uspješno ponijeli kućama viruse i bakterije, međusobno bratski podijeljene u jeku smrtonosne pandemije.

Ne lezi vraže! Ako su u Federaciji BiH mogli svečano otvoriti kontejner, isto tako su u Republici Srpskoj koja u svemu mora biti bolja, uspjeli nadmašiti taj čin. U Petrovcu na Mlavi tek nekoliko dana kasnije svečano je u rad puštena bandera, ne bilo kakva, nego stubna trafostanica. Tradicionalno presijecanje vrpci i naslikavanje održano je baš kao što je ono ranijih godina južno od Mostara pušten u red središnji elektrodistribucijski čvor za Hercegovinu. U službenom priopćenju naglašeno je kako je ukupna vrijednost projekta dva i pol milijuna srbijanskih dinara, epohalna brojka ukupne vrijednosti nešto jače od 40 tisuća konvertibilnih maraka. Ali dva i pol milijuna je to. Mogli su i u turskim lirama, više zvuči.

Sva tri navedena primjera su baš čekala kao stvorena kampanju pred lokalne izbore 2020. godine. Unatoč činjenici da ako je nena u Kaknju čitav život baterije mogla bacat u obični, što sad mora u zeleni kontejner. Unatoč činjenici da ako je baba u Bistrici bez broja, kod Petrovca na Mlavi, čitav život imala petrolejsku svjetiljku i špore' na drva, može i mr't u mraku. Unatoč činjenici da Mostarci, nakon višedesetljetnog izostanka kanti za otpatke misle da su kamene spodobe s grbom Grada za sjedenje, penjanje, prevrtanje, nadmetanje, je li, na kraju i skoro lomljenje (kao toliko puta do sada). Ne bacajte biserje pred svinje, reklo bi u Vulgati (naši su prijevodi Novog Zavjeta nešto drukčiji). 

Ne bih htio da vas razočaram...

Ali, pitam se – vi njima stvarno vjerujete?! Ove godine nevladina udruženja širom zemlje zabilježila su oko 550 svečanih otvaranja raznih projekata lokalne infrastrukture koja je tu trebala biti godinama. I ne samo što su ti projekti trebali doći tijekom protekle četiri godine upravljanja lokalnom zajednicom i povjerenim im proračunom, kada su mogli osigurati lakši put do posla ili škole, spriječiti kakvu tragičnu nesreću ili bolest, u praksi zaustaviti odljev mozgova, ali prije svega radišnih ruku na Zapad...

Ti su projekti nerijetko nakaradno odrađeni. Nerijetko se sjetim silnih ukazivanja socijalnog aktiviste i kolege kolumniste Muhameda Pivića na pretanki sloj asfalta, zbog čega su predizborno pokrpane ulice u okolici Zenice propadale netremice.

Jučer (utorak) je održan i kurtoazni sastanak federalnog premijera Novalića s predstavnicima ekoloških udruženja, gdje je majstor velikih rečenica male iskoristive vrijednosti najavio kako će depresirati napore za izgradnju malih hidroelektrana na domaćim rijekama, ponajprije jer se pokazalo kako ovakvi projekti ostvaruju minimalni dohodak za lokalnu zajednicu, a nepovratno uništavaju potencijal za turistički poljoprivredni razvoj.

Ne znam koliko vi vjerujete u te priče, ako se još imalo u magli sjećate obećanja Novalića i Džindića o električnoj energiji i očuvanju mostarskog Aluminija, pa da ga neće olako prepustiti Glencoreu, da neće pustiti Kineze unutra... Sada ova priča Novalić-Đapo, inače, podsjećanja radi, veći dio ekoloških nevladinih udruženja najavio je tužbe protiv ministrice zbog niza zavlačenja i zaobilaženja propisa.

Bonus na tu priču je sam Fadil Novalić, već mandat i pol u stolici (ono kad kažu not my president za predsjednicu Željku Komšić, e pa ja kažem not my prime minister za Fadila). Pola mandata čovjek tehnički uzurpira stolicu nekome, prima plaću, a bez ikakve odgovornosti, i sad kao lutkica na užadi lutkara Bakira...

Nemojte misliti da je drukčije drugdje. Najveći cestovni projekt u Hercegovini oživio je pod patronatom SDA-ova vječnog koalicijskog partnera HDZ-a (ove godine su tri puna desetljeća u sretnoj vezi). Isto šupljaci uz koje se valja uslikati sad pred izbore, a projekti koji godinama neće biti završeni, budu li, bit će itekako sumnjivi kvalitetom (ukoliko sumnjate u ovaj posljednji stav, odvezite se magistralom do Žitomislića, pređite Neretvu i onom uskom cestom nastavite kroz Krućeviće i Šurmance, naići ćete na ogromno betonsko zdanje koje je samo 'noga' budućeg mosta).

Srpski dužd se uredno naslikava s voždovima susjednih monarhija Hrvatske i Srbije jer u njih je kampanja smiješno personalizirana (a lokalni izbori, nigdje logike). Slike i saopštenja su tu, ali progresa nema.

Stvarno vas ne želim razočarati ili ne daj Bože odgovoriti od izlaska na izbore. Samo kažem, to što ste zaokruživali tri protekla desetljeća, vidite li da nema svrhe ni smisla. Pa de nešto novo. Obogatite ponudu. Ne jedete ni kući biftek svaki dan, ili burek svaki dan, ili... Niste glupi, razumijemo se!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.