Imaš marku za vakcine?

Svaki put kada povjerujem da niže ne možemo pasti, tu smo mi da me nanovo iznenadimo. Očito je da opet imamo zdravstvenu krizu, uz naglasak da ni ona prošla nije završila kako treba. I ovog puta imućni su nam uzrokovali novi val pandemije.

Jeste li primijetili obrazac, krizno razdoblje krene nekih mjesec dana nakon što mala svita imućnih Bosanaca i Hercegovaca osjeti psihološku potrebu da se opusti po ljetovalištima, zimovalištima, pa se oni vrate, bez karantena, testova i mic po mic rašire virus po uredima, po restoranima i kafićima, po školama...

Vlasti optužuju kako smo prije svi navijali protiv karantene, a sad je svi tražimo. Nije istina. I tada i sada sam bio za poštivanje propisanih mjera higijene i fizičkog distanciranja. Nema broja koliko sam se puta prepirao zbog nošenja maske, ali otkrivenog nosa, hranjenja bez prethodnog pranja ruku, približavanja u redu na kasi.

Nama nije potrebna karantena, uopće, to se vidjelo i s prvim valom, nama su potrebne djelotvorne inspekcijske službe. Nitko se neće samostalno pridržavati nekakvih zabrana dok ga ne pogodi. Bolje da ga pogodi novčana kazna (u Srbiji predlažu društveni rad kao kaznu), nego da ga pogodi ono što je moju obitelj i prijatelje pogodilo. Tek kada izgubite najbliže, svjesni ste koliko je korona opasna.

Godišnjica obljetnice

Osobno sam evo prošlog tjedna obilježio godinu dana od proglašenja osobne izolacije (sjetite se slučaja Pralas i sazad-efendije). U tom vremenu barem dvadeset puta bio sam u kriznoj situaciji gdje sam bio u trajnom kontaktu sa zaraženom osobom, pa ipak, držali smo fizičku distancu, nismo se rukovali, grlili, ljubili. Bez obzira na sve te mjere, kod mojih roditelja, također još uvijek zdravih, pravilo je da se ne družimo bez ventilacije, otvorenih prozora i slično. Nije jednostavno, nerijetko je svježe i slično, ali je učinkovito. Kada ih vozim u automobilu, prozor je otvoren, maske na licu, jer uvijek sam u strahu da im asimptomatskom zarazom ne donesem neželjenog gosta.

Izolaciju (koja je trajala dulje nego je sada propisuju, ipak sam bio među prvima) proveo sam radno, nisam izostao niti jedan dan od svojih dužnosti, no nisu svi te sreće. Ne mogu se sva zanimanja obavljati bez kontakta s ljudima. Takvima društvo treba pomoći, od poslodavaca do posljednjeg radnika. Za to nam ipak treba država.

Koja ba država?

Država nam treba osigurati i kanale za cijepljenje. Ne ovo što su oni dosad alkarali u ništa. Al su nas ono baš ka..... Nije nužno da nam osiguraju besplatno cijepljenje, iako za dobro šire društvene zajednice, trebali bi sudjelovati u što većoj mjeri u cijeni doze cjepiva. Jednostavno, ta je investicija preča od korona poticaja gospodarstvu. Gospodarstvu se može pomoći i razumnim mjerama zatvaranja, ali u prvom redu pridržavanju već postojećih mjera koje jasno daju ovlasti i preporuke o ponašanju u pandemiji koja se širi aerosolom.

Ako sam ja uspio redovito ići u kafiće i slastičarne i restorane, a da nisam pokupio zarazu, ako znam barem deset ugostiteljskih radnika koji su stalno u kontaktu s ljudima i nisu još oboljeli, znači da problem nije u društvenom životu, problem je u lizanju gelendera, baljenju, cmakanju, grljenju, glasnom pjevanju, deranju po disko-klubovima...

To sve regulira država. Djeca se ne zaraze u razredu pod maskama, djeca se zaraze kad se potuku iza škole ili se grle, dakle jednako i ljubavlju i ratom. No opet, ni o tomu ne bismo morali razmišljati da imamo cjepiva.

Kriminalna lignja

Cjepivo. To je to. Naše su vlasti iskoristile respiratore da pokradu novac. Čovjeku traje suđenje za taj slučaj, ali tek se netko dosjetio nakon toliko vremena da možda Fadil ne bi smio biti premijer dok mu se sudi. Čak i ako je pošten, nije u redu da obavlja dužnost za koju mu se sudi.

I onda se čudite što je s cjepivom. Ista je priča oko cjepiva. Kao ono uplatili smo već. Pa gdje je cjepivo. Evo EU masovno cijepi. A mi?! Evo kao nabavit će paralelno, ali opet stotine peripetija. Ono što ja vidim jest da naša politička elita koja je već dvije godine u tehničkom mandatu (pritom toga ima na svim razinama domaće vlasti) čeka da se svi zarazimo u jednom trenutku pa tko preživi, pričat će.

Godinu dana se nisam uspio zaraziti, ali kako se sve veći broj zaraženih ohrabruje hodati bez maske i osobne higijene (kao da meni ne može prenijeti bolest, čak ako je on i privremeno otporan), sve sam zabrinutiji. Pravila imamo, nekakve idiotske karantene i loci dauni nam ne trebaju. Treba nam poštivanje već propisanih mjera. A ne znam nikoga tko sam po sebi ne poštuje mjere distanciranja, osim ako ga već nije opeklo, kao moju obitelj. Dakle, inspekcijski rad.

Ja osobno se ne libim ostati bez prijatelja, kako bih preživio bez posljedica. Ali mi nije pravo da se suci cijepe samo kako bi ponovno mogli na seminare u Teslić i Jahorinu i Neum. Oni svejedno šire koronu, samo neće oboljeti od nje. To nije rješenje. Ili svi, ili nitko. Držite se mjera, čak i ako ste je preboljeli. I mi bismo živjeli.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.