Ženo, nema papira!

Dugo sam razmišljao zašto mi Google, koji ima sjajne algoritme i ako ga pravilno iščitavate, može ukazati na razna društveno-politička strujanja, posljednjih dana uporno ukazuje na Kozaru i Ustanak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kad pobogu, to su stvari kojima je datum vezan za kraj lipnja i početak srpnja, a mi posljednjih dana više riječi trošimo na non paper nego na nešto što bi ukazivalo na taj dio naše zajedničke balkanske tekovine i naslijeđa trans i cis (anti)fašizma.

Ostanite hrabri i otvorite četvore oči, jer ovotjedno promišljanje nas vodi duboko na onu stranu Mrakovice... Dobro, ljepše je zvučalo u mojoj glavi, nego na papiru. Ili ekranu.

Znači, proteklih tjedan dana ili malo više većinu medijskog prostora zatrpavaju ili vijesti o koroni ili priča o famoznom non paperu – papiru koji službeno ne postoji i kao takvom ne treba se ni uzrujavati zbog njega, jednako kao ni oko cjepiva – jednostavno, Europska Unija ne smije si dopustiti da ostane leglo korone na njezinoj granici, tako da, samo se čuvajte, cijepit ćemo se već. Makar silom. Ako ne zahvaljujući Fadilu.

Bosna i Hercegovina u svojim suvremenim okvirima dogovorena je davno davno, prilikom Berlinskog kongresa, i od tog dana do danas, samo je minimalno promijenila svoje međunarodne okvire, šta ja znam, kojekakve titule od pašaluka preko republike pa sve do entiteta (čitaj, feuda njih trojice) u najnovije vrijeme. Tako da je non paper bitan koliko i kad ja iz kupatila viknem ženi da nemam papira.

Otkako je jedne hladne zime ona izišla s gostima, a ja ostao zatočen u kupatilu bez papira, u nas fraza "Bosna bez mira" isključivo aludira na pjesmu Zabranjenog Pušenja, odnosno na činjenicu da nema papira. Hvala Bogu pa danas u WC idemo isključivo s mobitelom u rukama da ne čitamo šampone pa sam je mogao zovnuti, a da gosti ne skontaju naš razgovor, šifrirano smo razgovarali o pjesmi Zabranjenog Pušenja dok nije, jel, shvatila problem u kojem sam se zatekao kući.

Tako sam i ja otkako se priča o non paperu, isključivo mislio da je u podlozi neko sranje, a možda i da je u Bosni bez mira netko ostao bez papira. I ne lezi vraže!

On meni nema Bosne

Najprije sam mislio kako je priča o ratu i trodiobi lijepe naše Bosne i Hercegovine uzrok nerad Fadila, ne samo nerad, nego jel, kako se posljednjih dana može iščitati iz svjedočenja na sudu, svjesno iskrivljivanje činjenica i dokumentacije u slučaju Malina ili Respirator. Ali već je Stranka demokratske akcije od svega napravila farsu tako da to nije moglo biti. Pogotovo u Ramazanu, bilo bi jadno čak i za dežurne muljatore, visočko-ciglanaški ginekološki klan.

Da je sramota oko Biserina šopinga, nije vrijedno dijeljenja Bosne. Prvo, žena je dovukla toliko hurme u BiH na račun labavih obećanja oko pomoći u cijepljenju Arapa da se taj potez izjednačava s prodajom Yuga na tržište Sjedinjenih Američkih Država. A svi dobro znamo kako je taj moćni njudil završio – titulom najgoreg automobila u povijesti. Uostalom, nije ti jasno ni zašto je Turković uopće napravila taj spektakl kad je fino mogla napraviti popis i poslat svoje uposlenike u šoping, kao što radi svaki dokoni selebriti s instagrama ili jutuba.

Uporno me kopkalo to oko nepapira jer mi nije bilo jasno – pa i Janez je toliko dugo bio prijatelj Bosne i Hercegovine, mi mu činimo većinsko puĆanstvo u deželi, jeftinu radnu snagu, a opet nismo mu na putu, ne smetamo mu, unatoč činjenici da više volimo Fajon nego njega.

I bio sam iskreno u behutu, ibretih se, iščuavah, brinuo dugo... I da nije Google toliko dosadno sposoban sa tim svojim algoritmom, ne bih ni povezao čitavu pozadinu priče. I sve to dok sam uporno pjevušio stihove Ja nisam odavle.

Ovdje su ljudi drčni i odlučni

...i teško je reći da ište vide. Dakle, kliknem u taj neki od linkova o Ustanku u NDH. Pa u srcu ustanka bile su partizanske postrojbe u okolici Kozare. Bitka se ponajviše vodila oko prijedorskih zanatlija i rudnika Ljubija, to je ono što je bilo nužno za preživljavanje Wermachta u tim trenutcima kada je Njemačka ostala bez europskih prijatelja iz osovine, Talijani su se već predali, Šveđani su se lagano okrenuli na pravu stranu, Rusi su riješili probleme na svom terenu i okrenuli se osvajanju onog što ćemo sutra znati kao zemlje iza željezne zavjese.

NDH je oduvijek bila zemlja-marioneta, nastala iz stoljetne želje, ali iz pogrešnih poriva. Nije bila pretjerano bitna ni Reichu sve dok nije ostala jedno od posljednjih industrijskih i vojnih sjedišta u Europi. A partizani su pravili sranja po Bosni i trebalo je to nekako satrat. I tko će drugi, bio je to najznačajniji vojni sporazum ustaša i četnika, uz njemačku pomoć satrat partizane po Kozari. Jer inflacija je pojela i ugalj i čelik i zlato i pare je inflacija pojela u NDH. Nema više ni papira, reklo bi se. Pa da! Kozara je ključ, sinulo mi je baš u vrijeme Dnevnika sinoć.

S Mrakovice, to je ono veličanstveno spomen obilježje na Kozari, znate onaj spomenik koji ide ukrug, da, jer simbolizira bitku partizana koji se pokušavaju probiti iz nječako-ustaško-četničkog obruča, a pronalaze put jedino u vječnost. Sve je to bilo oko para i to je bio najveći zajednički poduhvat dviju kasnije poraženih vojski s ovih područja, ustaša i četnika... E pa s te iste Mrakovice Milorad Dodik poziva na kompromis i dogovor o budućnosti Bosne i Hercegovine. A do jučer su se klali oko non papera. Kao ustaše koji zovu četnike da im pomognu, a do jučer su se klali međusobno. Dok taj divni poziv na suradnju odzvanja domaćim eterom, negdje kao prateći šapat je činjenica da je Mile odaslao dosad najveći broj obveznica Republike Srpske, rekordnih 700 milijuna na Londonskoj burzi. Praktično je prodao Srpsku. Ne ono figurativno, nego je doslovce čovjek prodao. Pod izgovorom većih plaća javnom sektoru.

To je to na što me je Google upozoravao danima. Jer Google zna. Prodali su Dodikovi najprije Ljubiju, prodali je kao i onomad Švabama. Prodali su Miletovi sada Srpsku kao onomad Antini Hrvatsku. Na jeftinoj burzi povijesti. Svaki put kad je Bosni falilo mira, usran je bio bez papira. Sve je jasno. Hvala, Google, ubuduće ću te ozbiljnije slušati.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.