Hej, Mr. Talisman, uvali im bananu…

Naslov je koma zar ne? Banana u vidu atraktivnog obrambenog bloka u košarci ovdje predstavlja nadu koju u Renaultu gaje za svoj frišak model u D segmentu. Znate onu klasičnu lekciju iz povijesti kada goloruk narod na neku foru oduzme oružje tehnološki jačem neprijatelju, pa ga krene razvaljivati njegovim vlastitim oružjem?

Dobro, nije Renault goloruk i tehnički nemoćan u odnosu na njemačku premium reprezentaciju, ali je činjenica da u višoj klasi nije prodajom satirao konkurenciju, ni premium ni manje premium.  S Lagunom je u nas imao najviše uspjeha u kasnijoj preprodaji polovnjaka.

I tako svemu, pa i Laguni dođe kraj.  Ovaj put francuski je proizvođač odlučio najjače suparnike na tržištu gađati najjačim (i baš njihovim) oružjem, pa je Talismanom Renault navalio na Fordove, Opele, Mazde , Peugeote i Citroene zamaskiran u odijelo slično onom kojeg nose najveće face u branši. I, uz malo sreće moglo bi se i njima, a ne samo nabrojanima, otkinuti ponešto od prodaje.

Daske koje život znače

Dakle, Renault Talisman izgleda kao da je pobjegao s crtaćih dasaka nekog njemačkog automobilskog brenda (vama ostavljam da pogodite kojeg!), a to znači da je otpisao nekoliko do sada gotovo pa činjenica vezanih uz nastupe Renaulta u ovoj klasi. Recimo, nema više petih vrata, zaštitnog znaka velikih Renaulta još tamo od Renaulta 16 pa naovamo. Nema više pokušaja da se ukupnim dizajnom bude drukčiji od svih, pa je ovaj novi Talisman u svakom pogledu blizak njemačkoj definiciji limuzine više klase, koja je, nije teško priznati, uber definicija.

I da, kod novog Renaulta nema više eksperimenata u širinu i visinu – zbog toga tako neodoljivo podsjeća na nekakav miks Volkswagenovih i Audijevih rješenja, ali kada ga postavite pored takvih automobila opet je uspio biti i donekle svoj,  kao da je dio melodije u miksu aktualnog  uozbiljenog Passata, velike Škode Superb i Audija slične veličine.  No, zanimljivo kako on nema nijedne zajedničke crte na koju možete uprijeti i reći – evo ga, kopirano!

Čak tu na njemu ima  dinamičnijih ili bolje reći agresivnijih  linija od svih navedenih, a ukupan odnos širine, dužine i visine, skupa s agresivno zaobljenim prednjim farovima, maskom i poklopcem, čini ga veoma upečatljivim. Može se reći da je prilično uvjerljiv nastup Talismana u kategoriji ukupnog izgleda ostavio malo mjesta onima koji ga ne vide kao eventualno zgodan ministarski automobil, barem na županijskoj ako ne federalnoj ili državnoj razini.

Ukupan kvalitet i pristup objektivno ga kandidira kao načelničku limuzinu tamo gdje načelnik želi ipak imati malo drugačiji ukus od klasike u svom žanru. Uostalom, dovoljno je Talisman velik za bilo kojeg našeg ministra, koji mora već sada znati da se u njemu fino i udobno sjedi, i naprijed i natrag ima mjesta i za glavu i ramena i guzove, a o koljenima da ne pričamo, a ukupan nivo završne obrade i materijala, pogotovo u ovoj vrhunskoj Initiale Paris opremi je baš kakav treba da se možeš pohvaliti bilo kojem kolegi.

Naravno, uvijek ostaje otvorena opcija prvog izbora za poduzetnike, koji na sastanke žele doći u automobilu koji će ostalima malo zavrnuti vratove. Ako ništa, netko će se sigurno stati iščuđavati ovoj limuzini i pomalo nevjerovati da Renaultov znak naprijed nije neka zajebancija.

A sada, stvarno ozbiljno…

Nema zajebancije. Stvarno. Zanimljivo je da smo ovaj auto zadužili sa 30.000 kilometara na satu i više od  pola godine testnih vožnji, nakon što su ga izmučile mnoge naše kolege novinari, pa smo se mogli uvjeriti je li se nakon njihovog „maženja i paženja“ na automobilu vide znakovi prvog propadanja. Pošto znamo kako se obično novinari odnose prema automobilima (Briga nas, osiguran je i nije naš!), prilično smo se iznenadili činjenicom da, osim tu i tamo pokoje male „bore“ na laku stečenu udarima kamenčića ili nepažnjom drugih sudionika u prometu i nema vidljivih znakova habanja, a u unutrašnjosti je jedini znak da je netko tu ranije boravio bilo blago škripanje naslona za ruku između vozačkog i suvozačkog sjedala.

No, ni to nije bilo uzrokovano plastikom loše kvalitete, nego naprotiv – dodirivanje kože na sjedalu o kožu naslona stvaralo je taj zvuk. Onima koji vole u svemu vidjeti nešto dobro to bi moglo značiti da je auto luksuzno tapeciran – i neće pogriješiti! Tamo negdje iz zadnjih desnih vrata stizao je i jedan blagi „crvčak“, gotovo nečujan, pa smo ga registrirali samo kad nije bio upaljen radio. I to je sve. Brdo elektronike, uključujući i veliki tablet na centralnoj konzoli, radilo je besprijekorno, sve ručice i komande slušale su kao i prvog dana. Ukupna završna obrada je na vrlo visokom nivou i nismo našli nikakvu zamjerku, pa čak nismo primijetili niti neki končić koji bi štrčao od ostalih.

Gospodski nastup

S druge strane, Talismana s testa pogonio je friški turbo – dizelski motor od 160 „konja“, kojem također nismo našli zamjerku, iako je čedo dizelskog downsizeinga i ima tek 1,6 litara, ali je dovoljno snažan da čini ovaj auto hitrom putnom limuzinom. Možda je automatski mjenjač taj koji zahtijeva malo navikavanja na svoj rad. Prvi osjećaj je da EDC mjenjač sa dvije spojke, kako to zna biti i kod nekih drugih marki, ne sluša glatko baš sve što vaša intuicija poželi, pogotovo kad hoćete punim gasom lansirati tonu i pol tešku limuzinu do željenog prestrojavanja ili skretanja. Ipak su dvije turbine u motoru upregnute da ne skaču obje odmah i ipak je automobil dovoljno težak da postoji određena zadrška.

Kada to shvatite i ovladate „razmišljanjem“ mjenjača, stvari postaju puno bolje i auto vam je u svakom trenutku na usluzi. Izmjene prijenosa u vožnji su glatke, ali još uvijek se nekad jave s dojmom „kratke pauze za preračunavanje“.  Dakle, mjenjač traži malo upoznavanja i nudi vam da polako proniknete u tu spregu njega i double turbo motora, ali nakon toga ćete postati dobri prijatelji. 

A svi skupa ćete se brzo sprijateljiti s ovjesom, koji zbog dobro izražene dinamike, više nije onako francuski mekano udoban da vas ljuljuška na cesti, ali je i dalje sasvim OK da vam ne otpadne guzica nakon dugotrajne vožnje. Dojmu pridonose i odlična sjedala, koja su i sportski profilirana i udobna, ali posebno hvalimo njihovu veličinu i „moćnost“, a imate i tri opcije masaže vozača i suvozača. Zanimljivo, ovjes nazad je već klasičan koncept, polukruta osovina, a ne neki multilink, iako se to uopće ne primijeti. Držanje pravca je odlično jer ovaj Talisman ima „4 Control“ sustav , koji zakreće i stražnje kotače i drži auto uvijek na putanji koju ste vi odabrali.

Ima svega, ali ničeg previše

Naravno, baš kao i na nedavno testiranom Meganeu, i Talisman nudi mogućnost odabira raznih modaliteta vožnje, pa je sportski malo tvrđi, ali nam se svejedno najviše dojmio. Uostalom, s njim smo ubrzavali do stotke za 9,5 sekundi, a šišali smo preko 200 km/h bez problema. Pri tom je potrošnja varirala, od fine lagane noge na gasu za jedva pet litara, do teške gradske „nervoze“ koja je penjala potrošnju na skoro duplo. Prosjek je tu negdje oko 8 litara, iako se to može lako spustiti za jedan i pol litar, ako vozite tečno i umjereno.

Zapravo, teško je Renault Talismanu pronaći neku manu, ma koliko je tražili. Prvi put nakon dosta vremena ovaj francuski proizvođač ima jedan u svakom detalju solidno, ali baš solidno usuglašen automobil. Dobro, znam da smo okruženi onima koji će mu pronaći manu samim tim što je Renault i što se petlja tamo gdje se cijeni samo „Švabo“, ali takvima nećemo ni pokušati dokazati drukčije,  jer im je dokazivati uzaludno, iako bismo im  imali što reći.

Onima koji traže dlaku u jajetu, a takvih je u ovoj klasi podosta, mogli bi zasmetati bokovi središnje konzole u Talismanu koji su od tvrđe plastike, što ipak prilično štrči u odnosu na ostatak automobila. Mogla bi im zasmetati i fora s otvaranjem stražnjeg poklopca golemog prtljažnika, koja ne uključuje pristisak na znak, nego na nekakvu malenu kvadratnu strukturu uklopljenu u lim ispod njega, koja bi trebala biti dugme, što je, onako, manje praktično nego smo navikli.

Poklopac prtljažnika također ne odaje pri otvaranju i zatvaranju dojam da pripada automobilu koji u osnovnoj verziji košta više od  40.000 maraka, jer u svemu mu nedostaje malo više finoće, ali to su stvari za picajzle kojih za te pare ipak ima i previše. Ali, tko se bude baš žalio na to, možete ga strpati u 608 litara velik gepek, za kaznu.

Skoro pet metara ponosa

Neće vam se možda dopasti to što veliki zaslon na središnjoj konzoli dosta lako skuplja otiske vaših prstiju, pa se osjećate načas nervozno poput domaćice kojoj djeca ostavljaju mrlje po skupom pokućstvu, a gosti, evo, samo što nisu.

Također, najnovija furka na touchscreen upravljanje pomalo smeta jer smatramo da primarne funkcije u vožnji, a pod njima smatramo i komande ventilacije, moraju ostati u klasičnom obliku, jer inače u vožnji znate izgubiti koncentraciju tražeći mjesto za pogodak prstom. Inače su instrumenti u kombinaciji digitale i klasike izuzetno uspjeli – atraktivni su, a opet pregledni – i možete, što postaje standard, birati izgled onih animiranih u skladu s opcijom koju ste odabrali za set-up vozila.

Dakle, Talisman je iznenađujuće dobra velika limuzina i potpuno drukčija priča od Lagune, koja je bila malo zapala u ćorsokak, a da ne spominjemo epizodnu ulogu Latitudea, kojeg Talisman također mijenja u tržišnom segmentu koji je pod jakim udarom SUV-ova i sve je manje prostora da se ugurate s uspješnom limuzinom.  Ipak, Talisman ima svoje adute, a ovakav, najbolje opremljeni možete imati za 69.400 s PDV-om, ne računajući eventualne popuste.