Nakon dva desetljeća neovisnosti, Crna Gora pred vratima EU

Crna Gora slavi okruglu godišnjicu obnove neovisnosti. Iako je znatno napredovala na putu u EU, još uvijek postoje problemi koje treba savladati: razvoj gospodarstva, prevladavanje podjela i odlazak mladih.

Crna Gora slavi 20 godina od referenduma 21.svibnja 2006. kada je 55,5 posto građana glasalo za neovisnu i međunarodno priznatu državu, dok se 44,5 posto izjasnilo za opstanak zajedničke države sa Srbijom. Time je nakon 88 godina obnovljena crnogorska neovisnost.

Slavi i Kristina Perović. U svibnju 2006. tek rođena, a danas studentica druge godine Fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu Crne Gore.

"Moje odrastanje u neovisnoj Crnoj Gori obilježile su društvene i političke promjene, ali i razdoblje u kojem su mladi postajali sve glasniji i aktivniji u društvu. Iako su podjele postojale, mislim da je moja generacija odrasla s nešto više otvorenosti prema različitostima, većim pristupom informacijama i većom željom da sudjeluje u promjenama kroz obrazovanje, aktivizam i omladinske inicijative", kaže Kristina za DW.

Podjele ostale i poslije 20 godina

Za 20 godina Crna Gora je stigla na korak do članstva u Europskoj uniji, a u NATO je ušla 2017. godine. Prošla je i kroz brojna politička previranja, ali i doživjela mirnu smjenu vlasti 2020. kada su pobjednici s referenduma svoje mjesto ustupili najvećim dijelom onima koji su prije 20 godina bili za zajednicu sa Srbijom.

Broj stanovnika Crne Gore tek je neznatno porastao u posljednja dva desetljeća, između ostalog i zbog toga što su brojni mladi ljudi otišli u inozemstvo. Ono što je ostalo isto, iako u manjem obujmu, jesu referendumske podjele iz 2006. koje su uglavnom političke prirode.

Većinski dio građana i danas se dijeli na Crnogorce i Srbe, spori oko jezika i zastave. Prosrpske stranke su i službeno pokrenule inicijativu za ustavno normiranje srpskog jezika kao službenog i za uvođenje “trobojke" kao državne zastave. No do izmjena nije došlo. Građanske i oporbene stranke često ističu da bi ovo pitanje moglo ugroziti političku stabilnost i europski put, ali i sami identitet Crne Gore.

Gospodarstvo i dalje ovisno o sreći

Komentirajući crnogorsko gospodarstvo dvadeset godina kasnije ekonomski analitičar Miloš Vuković za DW kaže da je Crna Gora uspjela održati nominalnu gospodarsku stabilnost i povremene epizode rasta, ali da nije izgradila dosljedan, produktivno utemeljen i socijalno pravedan ekonomski model.

Zbog toga upozorava: "Politička neovisnost je ostvarena 2006. godine, ali gospodarska neovisnost još nije zaokružena. Država je vraćena; sada joj se duguje gospodarstvo koje neće ovisiti o izgovorima, eksternim priljevima i sretnim okolnostima, već o vlastitoj sposobnosti da proizvodi, izvozi, zadržava ljude i stvara razvoj koji se osjeća u realnom životu. Ako tridesetogodišnjica neovisnosti 2036. godine bude dočekana s istim izgovorima, problem više neće biti samo gospodarski već povijesni.”

Vuković dodaje da se umjesto jasne razvojne strategije Crna Gora tijekom dva desetljeća uglavnom kratkoročno prilagođavala ekonomskim trendovima. Podsjeća da se rast prečesto oslanjao na priljev novca, osobnu potrošnju, uvoz, tržište nekretnina, sezonski turizam i zaduživanje, a premalo na produktivnost, proizvodnju i izvoz. "Prvi val stranih investicija nakon referenduma stvorio je privid ubrzanog razvoja, ali taj rast nije proširio proizvodnu osnovu zemlje. Bio je to rast na valu novca, a ne rast izgrađen na znanju, tehnologiji i konkurentnosti“, kaže Vuković.

Mladi čekaju kartu za EU

Znanje ni danas nije glavni kriterij pri zapošljavanju, već posao često omogućava stranačka iskaznica. Obrazovanje nije ozbiljno reformirano, a najbolji su otišli ili čekaju kartu za EU. Nema službenih podataka o broju mladih koji su na studiju ili rade u zemljama Europske unije, ali rezultati Studije o mladima iz jugoistočne Europe Zaklade Friedrich Ebert iz 2024. godine pokazuju da petina ili 20,59 posto njih želi napustiti državu zbog loših socijalnih, životnih i gospodarskih uvjeta.

Glavni razlozi za odlazak mladih su nemogućnost pronalaženja posla u struci, niska primanja i nezadovoljavajući životni standard. 21-godišnja Kristina Perović također želi probati život u inozemstvu.

"Za 20 godina želim živjeti u Crnoj Gori, koja je već uveliko članica Europske unije i baštini europske vrijednosti. Što se tiče budućnosti mladih, vidim ih prvenstveno u Crnoj Gori, ali smatram da je također važno da mladi imaju mogućnost odlaska iz naše zemlje kako bi se obrazovali i usavršavali, ali i da, kada steknu nova znanja i iskustva, to vrate u Crnu Goru i koriste za razvoj društva i njegov napredak. Na taj način stvaramo kontinuitet u kojem mladi ne odlaze trajno, već se vraćaju i svojim znanjem i iskustvom doprinose svojoj zemlji“, zaključuje Perović.

Crna Gora naredna članica EU-a?

Do narednog okruglog jubileja obnove neovisnosti očekuje se da će Crna Gora postati članica Europske unije. I najviši europski dužnosnici u javnim obraćanjima Crnu Goru vide kao najizgledniju i prvu narednu članicu EU-a.

Cilj Vlade je da se do kraja ove godine zatvore sva poglavlja u pregovorima s Bruxellesom, kako bi zemlja postala 28. članica do 2028. godine. Najnoviji Eurobarometar pokazuje da 66 posto građana Crne Gore smatra da je članstvo dobra stvar, a 75 posto vjeruje da će ulazak u EU donijeti konkretne koristi državi.