Italija uvodi porez za bogate koji odluče napustiti zemlju

Talijanska vlada predložila je novu poreznu mjeru koja bi mogla promijeniti način na koji bogati ulagači planiraju preseljenje iz zemlje. Prema prijedlogu proračuna za 2027. godinu, pojedinci koji promijene porezno prebivalište i napuste Italiju mogli bi platiti porez od 26 posto na dobit nastalu rastom vrijednosti imovine, čak i ako tu imovinu nisu prodali.

Preseljenje u drugu zemlju za bogate ulagače moglo bi postati znatno skuplje. Italija je predložila uvođenje takozvanog izlaznog poreza (exit tax), kojim bi oporezivala nerealiziranu dobit pojedinaca koji napuštaju njezinu poreznu jurisdikciju, pod uvjetom da vrijednost njihove imovine i prava iznosi najmanje 800.000 eura.

Mjera je sadržana u članku 17. nacrta proračuna koji je talijanska vlada uputila donjem domu parlamenta 30. listopada. Ako bude usvojena, primjenjivat će se na promjene poreznog prebivališta koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2027. godine.

Pravilo neće obuhvatiti svakoga tko odluči napustiti Italiju. Kako bi podlijegao novom porezu, pojedinac mora biti porezni rezident Italije najmanje šest od prethodnih deset poreznih godina, a ukupna vrijednost njegove imovine i prava mora iznositi najmanje 800.000 eura. Uz to, preseljenjem država mora izgubiti pravo na oporezivanje odgovarajućih prihoda.

Dosad je talijansko zakonodavstvo predviđalo slično načelo za tvrtke i samostalne poduzetnike koji premještaju poslovanje u inozemstvo. Novi prijedlog proširuje ga na privatne ulagače, koji su dosad mogli promijeniti porezno prebivalište bez plaćanja poreza na dobit koju još nisu ostvarili prodajom imovine.

Što se zapravo oporezuje?

Važno je napraviti razliku: država ne bi naplaćivala 26 posto na ukupnu vrijednost ulaganja, nego na dobit nastalu rastom njihove vrijednosti.

To znači da bi se u obzir uzimala razlika između tržišne vrijednosti imovine u trenutku odlaska i njezine porezno priznate nabavne vrijednosti. Drugim riječima, ulagač bi platio porez na zaradu koju još nije ostvario prodajom dionica, vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata.

Primjerice, ako netko posjeduje portfelj dionica vrijedan dva milijuna eura, a kupio ih je za 1,2 milijuna, njegova nerealizirana dobit iznosi 800.000 eura. Prema predloženoj stopi od 26 posto, porez bi iznosio 208.000 eura.

Prijedlog obuhvaća i određene financijske instrumente, uključujući vlasničke udjele, vrijednosne papire i druge oblike financijske imovine. U određenim slučajevima obuhvaća i kriptoimovinu.

Za talijanske državne obveznice predviđen je povlašteni tretman: porezna osnovica iznosi 48,08 posto ostvarene dobiti, što efektivnu poreznu stopu smanjuje na 12,5 posto.

Poreznu obvezu trebalo bi podmiriti u roku od 180 dana od promjene poreznog prebivališta.

Odgoda plaćanja, ali uz polovinu poreza unaprijed

Talijanska vlada predvidjela je mogućnost odgode plaćanja za one koji se sele u drugu članicu Europske unije ili u državu s kojom Italija ima odgovarajuće sporazume o poreznoj suradnji i naplati potraživanja.

Međutim, odgoda ne znači i oslobađanje od obveze. Porezni obveznik morao bi odmah uplatiti polovinu obračunatog poreza i osigurati odgovarajuće jamstvo za preostali iznos.

U slučaju preseljenja u drugu članicu EU-a, odgoda bi mogla trajati najviše pet poreznih razdoblja, dok bi za druge države koje ispunjavaju uvjete rok bio do deset poreznih razdoblja.

Postoji i važna olakšica: ako ulagač ne proda imovinu tijekom razdoblja odgode, porezna obveza za tu imovinu prestaje. Isto vrijedi i ako imovina tijekom tog razdoblja prijeđe na nasljednike ili ako se porezni obveznik vrati u Italiju. U slučaju da je prethodno uplatio više nego što je na kraju bio dužan, predviđen je povrat novca.

U praksi, ulagač koji se iz Italije preseli u Španjolsku s navedenim portfeljem od dva milijuna eura i nerealiziranom dobiti od 800.000 eura dugovao bi 208.000 eura poreza. Ako želi odgoditi plaćanje ostatka, morao bi odmah izdvojiti 104.000 eura, uz odgovarajuće jamstvo.

Italija se ugleda na Francusku

Prijedlog nije bez europskog presedana. Francuska već ima sustav izlaznog oporezivanja koji se odnosi na određene pojedince koji napuštaju zemlju i posjeduju znatnu financijsku imovinu.

Francuski model obuhvaća osobe koje su bile porezni rezidenti najmanje šest od prethodnih deset godina i koje posjeduju financijske instrumente vrijedne više od 800.000 eura ili imaju više od 50 posto vlasništva u tvrtki.

Ipak, postoje znatne razlike u načinu primjene. Francuska, primjerice, omogućuje automatsku odgodu plaćanja bez jamstva za preseljenje unutar EU-a i Europskoga gospodarskog prostora, dok talijanski prijedlog predviđa uplatu polovine poreza unaprijed i odgovarajuće jamstvo.

Važno je i da je Sud Europske unije još 2004. godine, u predmetu de Lasteyrie du Saillant, ocijenio da je francuski sustav izlaznog oporezivanja, kakav je tada postojao, ograničavao slobodu poslovnog nastana.

Posebno je problematizirano uvjetovanje odgode plaćanja davanjem jamstva. Taj slučaj ne znači automatski da je i talijanski prijedlog nezakonit, ali otvara pitanje njegove usklađenosti s europskim pravom.

Koliko će država zaraditi od novog poreza?

Zanimljivo je da se od ove mjere ne očekuju osobito veliki proračunski prihodi. Prema tehničkom izvješću koje prati prijedlog zakona, Italija bi u 2027. godini od izlaznog poreza ostvarila oko 3,37 milijuna eura prihoda.

U razdoblju od 2028. do 2031. očekuje se po 6,74 milijuna eura godišnje, dok bi se od 2032. neto prihod trebao vratiti na oko 3,37 milijuna eura godišnje, nakon uračunatih očekivanih povrata.

Usporedbe radi, iznos koji država očekuje prikupiti tijekom 2027. godine približno odgovara godišnjem paušalnom porezu koji plaća 11 bogatih novih stanovnika Italije, prema režimu namijenjenom prihodima iz inozemstva.

Upravo zbog razmjerno skromnih očekivanih prihoda, prijedlog je potaknuo pitanja o njegovoj stvarnoj svrsi i mogućim posljedicama za investicijsku privlačnost zemlje.

Federico Salmoiraghi iz konzultantske tvrtke OFF Italy Consulting ocijenio je da je predložena mjera nedovoljno jasno definirana i da ostavlja mnogo prostora za različita tumačenja.

Prema njegovu mišljenju, neizvjesnost može biti problem za ljude koji dugoročno planiraju gdje će živjeti, ulagati i razvijati poslovanje.

Upozorio je da bi potencijalna šteta za privlačnost Italije za kapital i međunarodno mobilne pojedince mogla biti veća od razmjerno malih proračunskih prihoda koji se očekuju, piše Bizlife.

Zemlja koja je godinama privlačila bogate sada otežava odlazak

Prijedlog je posebno zanimljiv u kontekstu talijanske politike privlačenja bogatih stranih rezidenata. Italija je prethodnih godina razvijala poseban porezni režim za pojedince koji prenose prebivalište u zemlju, a imaju prihode iz inozemstva.

Za nove korisnike koji prenose porezno prebivalište od 1. siječnja 2026. godine godišnji paušalni porez na prihode ostvarene izvan Italije povećan je s 200.000 na 300.000 eura.

Režim je namijenjen osobama koje najmanje devet od prethodnih deset godina nisu bile porezni rezidenti Italije, a može se koristiti najdulje 15 poreznih godina.

Sada se, međutim, otvara pitanje što se događa kada takvi rezidenti odluče otići.

Prema postojećim informacijama, nije sasvim jasno kako bi se novi izlazni porez primjenjivao na korisnike paušalnog režima, osobito kada je riječ o imovini i prihodima koji su već obuhvaćeni posebnim poreznim tretmanom.

To bi moglo utjecati i na odluke obitelji i ulagača koji Italiju smatraju jednom od destinacija za dugoročan život, ali žele zadržati mogućnost preseljenja u neku drugu zemlju.

Prijedlog još nije zakon

Talijanski parlament tek treba razmotriti i usvojiti proračun za 2027. godinu, a zastupnici tijekom rasprave mogu mijenjati, ublažiti ili potpuno ukloniti predloženu mjeru.

Vlada Giorgije Meloni usvojila je proračunski paket vrijedan oko 26 milijardi eura, koji uključuje porezne olakšice za dio zaposlenih sa srednjim primanjima, ali i dodatna opterećenja za banke, osiguravajuća društva, energetske tvrtke i sektor igara na sreću.

Izlazni porez tako je postao jedna od manje očekivanih stavki proračuna koji bi trebao biti usvojen do kraja prosinca.

Njegova konačna sudbina pokazat će i koliko je Italija spremna promijeniti dosadašnju politiku prema bogatim rezidentima koji dolaze u zemlju, ali i prema onima koji iz nje odlaze.