Žustra rasprava u Zastupničkom domu - zastupnici ne žele norveški novac za sigurne kuće

Ratifikacija sporazuma sa Norveškom o grant novcu namijenjenom za sigurne kuće u BiH, izazvala je burnu raspravu u Zastupničkom domu PSBiH.

Naime, zastupnica SNSD-a Dušanka Majkić izjavila je kako taj novac ne treba uzeti jer je namijenjen državnoj agenciji umjesto entitetima.

Tvrdi da sigurne kuće na tako ne bi mogle iskoristiti novac na pravi način.

Pročitajte još

Zlostavljanje žena: Ovo je muški svijet

Protiv sporazuma bio je i zastupnik HDZ-a BiH Nikola Lovrinović, rekavši kako iz svog iskustva rada u socijalnim službama, sigurne kuće predstavljaju leglo kriminala.

Upozorio je da, treba mijenjati zakone po ovom pitanju, budući da napadači ostaju kod kuće a zlostavljane žene i djeca moraju spas tražiti u sigurnim kućama.

Dugogodišnji problem

Podsjetimo, aktivisti su krajem prosincana, na konferenciji za medije još jednom skrenuli pozornost na dugogodišnji problem u FBiH u vezi sa zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.

Predstavnica Sarajevskog otvorenog centra i koordinatorica programa prava žena Maida Zagorac kazala je da je ovaj zakon usvojen 2013. godine, a propisuje određene mjere za financiranje sigurnih kuća u FBiH, kojih trenutno ima pet. Ono što taj zakon propisuje je financiranje sigurnih kuća u omjeru 70 posto iz proračuna FBiH i 30 posto iz proračuna županija. FBiH i županije nikada nisu izdvajale dovoljno sredstava za financiranje sigurnih kuća.

Tijekom 2015. godine Vlada FBiH je utvrdila da član koji se odnosi na financiranje rada nije dovoljno jasan, zbog čega se pristupilo izmjenama i dopunama ovog zakona.  Zagorac je objasnila tada, da nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji FBiH tijekom 2016. godine upućen u javnu raspravu, ali da je za organizacije civilnog društva taj nacrt bio neprihvatljiv, zbog čega su iskoristile svoje pravo i tijekom javne rasprave dostavile svoje alternativno rješenje.

''Nakon završetka javne rasprave, zbog nesuglasnosti dvije županije s odredbama ovog nacrta, dalji proces je stao, a sudbina žena i djece žrtava nasilja i preostalih sigurnih kuća u Federaciji BiH ostala je neizvjesna, iako istraživanja pokazuju da više od 52 posto žena u BiH trpi neki oblik rodno zasnovanog nasilja'', istaknula je tada Zagorac.

Prihvatilište zatvoreno zbog nebrige

''Prve stanare u Prihvatilište za žene i djecu u nevolji „Mirjam“ Caritas je primio još 1999. godine. Tijekom 15 godina u toj sigurnoj kući par je stotina žena i djece koja su doživjela neki oblik obiteljskog nasilja imalo privremeni smještaj i psihosocijalnu pomoć. Posljednjih godina ne primamo nikoga iz razloga što status sigurnih kuća nije zakonski reguliran. U članku 35. novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je na snagu stupio 2013. godine stoji 'Kriterije i standarde za osnivanje, rad i financiranje sigurnih kuća propisat će federalni ministar rada i socijalne politike u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.' Nakon 4 godine sve je još 'u parlamentarnoj proceduri', rekla je ranije za Bljesak.info Mirjana Vlaho  koja je u Mostaru vodila sigurnu kuću 15 godina. Sada vodi Centar za djecu, mlade i obitelj Spes gdje se radi dosta preventivnih programa, posebice za mlade.

''Mi smo u Caritasu odlučili, dok o statusu sigurnih kuća odluče oni koji su za to odgovorni a vidimo da im se ne žuri, naše aktivnosti i energiju preusmjeriti na prevenciju. Upravo nas je iskustvo iz sigurne kuće i bavljenje posljedicama nasilja uvjerilo upotrebu i važnost prevencije'', rekla je ranije u intervjuu za Bljesak.info Vlaho.

Važno je još jednom podsjetiti da je nebriga vlasti je prije nekoliko godina dovela do zatvaranja sigurne kuće u Mostaru, kuća je uz pomoć stranih organizacija opet otvorena, ali Vlast je i dalje ne podržava.

Besplatni sos telefon za Federaciju 1265, a za Repuliku Srpsku 1264.

''Iako je Zakonom propisano da financiranje sigurnih kuća sa 70 posto vrši FBiH, a sa 30 posto županije, to ovdje nije slučaj već godinama. Ova sigurna kuća je opstajala zahvaljujući međunarodnim donacijama i osmišljenim projektima. Dakle naša sigurna kuća se financira isključivo preko projekata i međunarodnih organizacija i fondacija'', rekla je ranije za Bljesak Amra Selimić glasnogovornica udruge Žena BiH, u čijoj je nadležnosti Sigurna kuća u Mostaru.

Naime, kako pojašnjava Amra, Sigurna kuća u Mostaru je bila zatvorena skoro čitavu 2015. godinu, a u 2016. su je otvorili, međutim radili su sa smanjenim kapacitetima, a razlog tome je isključivo financiranje i nebriga vlasti. Zatvaranje sigurne kuće, kaže Amra, je zaista bio još jedan "šamar" za sve žene koje trpe nasilje, i udar na socijalnu zaštitu u našoj zajednici. U takvoj situaciji, društvo je još jednom zatajilo kao i svi predstavnici vlasti, a žene i djeca koji trpe nasilje ili su ga preživjeli su bili prepušteni sami sebi.

''Samo u prošloj godini je kroz mostarsku sigurnu kuću prošlo 17 korisnica, uključujući i njihovu djecu'', rekla je ranije Selimić. Bez obzira na sve poteškoće s kojima je tijekom svih ovih godina bila suočena, ova ustanova je opstala i od 2004. godine do danas predstavlja važnu komponentu u borbi protiv svih oblika nasilja, kao i trgovine ljudima na području Hercegovine.