Šamar od nasilnika, šamar od sustava - Institucije ne zanimaju žrtve nasilja

Vlast u FBiH i HNŽ-u je ostala gluha na krike žena kojima je sigurna kuća jedino utočište u koje mogu pobjeći od nasilnika.

Inače, nebriga vlasti je prije nekoliko godina dovela do zatvaranja sigurne kuće u Mostaru, kuća je uz pomoć stranih organizacija opet otvorena, ali Vlast je i dalje ne podržava.

''Iako je Zakonom propisano da financiranje sigurnih kuća sa 70 posto vrši FBiH, a sa 30 posto županije, to ovdje nije slučaj već godinama. Ova sigurna kuća je opstajala zahvaljujući međunarodnim donacijama i osmišljenim projektima. Dakle naša sigurna kuća se financira isključivo preko projekata i međunarodnih organizacija i fondacija'', rekla nam je Amra Selimić glasnogovornica udruge Žena BiH, u čijoj je nadležnosti Sigurna kuća u Mostaru.

Naime, kako pojašnjava Amra, Sigurna kuća u Mostaru je bila zatvorena skoro čitavu 2015. godinu, a u 2016. Su je otvorili, međutim radili su sa smanjenim kapacitetima, a razlog tome je isključivo financiranje i nebriga vlasti.

Zatvaranje sigurne kuće, kaže Amra, je zaista bio još jedan "šamar" za sve žene koje trpe nasilje, i udar na socijalnu zaštitu u našoj zajednici. U takvoj situaciji, društvo je još jednom zatajilo kao i svi predstavnici vlasti, a žene i djeca koji trpe nasilje ili su ga preživjeli su bili prepušteni sami sebi.

''Jedno vrijeme, od Grada Mostara godišnje smo dobivali 6.000 KM, pa se to smanjilo na 2.500KM, no međutim ni taj iznos više ne dobivamo. Iako s tim iznosom koji nam je Grad Mostar davao nismo mogli platiti ni račune za struju, no ipak nam je dobrodošao. Grad Mostar nije obrazložio zašto smo skinuti s proračuna iako je u pitanju taj minimalni iznos, a HNŽ nas nikada nije ni financirao'', pojašnjava Amra.

''Trenutno sada imamo sredstva od jedne međunarodne organizacije. To su minimalna sredstva koja će omogućiti da sigurna kuća funkcionira, da ne bude zatvorena i da žrtve nasilja imaju sigurno utočište. Nekako se snađemo, kompanije DM i Violeta nekoliko puta su nam izašle u susret te nam uručile velike pakete pomoći za Sigurnu kuću, što nam je jako pomoglo, iako su to bile osnovne potrepštine kao što su hrana, pelene za djecu, higijenski paketi itd., zaista nam je to mnogo značilo, i zaista nam je svaka pomoć dobrodošla'', kaže Amra.

Inače, u Sigurnoj kući trenutno borave tri žene i dvoje djece.

''Broj korisnika Sigurne kuće ne odražava pravo stanje na terenu, jer je broj prijavljenih slučajeva nasilja mnogo veći od broja žena koje budu smještene u sigurne kuće. Ono što možemo reći je da su žene postale snažnije i svjesnije, te se tako danas češće odlučuju da prijave nasilje nad njima'', pojašnjava Amra.

U uslugama koje nudi Sigurna kuća nalazi se i besplatni sos telefon, za Federaciju je taj broj 1265, a za Repuliku Srpsku 1264.

Sos telefon je tu za sve građane i građanke koje imaju iskustvo sa nasiljem, podsjeća Amra, dodajući kako stručni tim nastoji pružiti podršku i informacije o načinima kako se osobe mogu zaštiti i prijaviti nasilje.

''Prilikom poziva na sos na Vama je da odlučite hoćete li ostati anonimni, ne morate ostavljati kontakt podatke o sebi. Na sos telefonu rade obučene stručne osobe koje su tu da Vas saslušaju, pruže Vam emotivnu podršku i daju informacije o mogućnostima za izlazak iz nasilja.

One su tu da podrže Vaše odluke i pomognu Vam da izađete iz kruga nasilja.

Kako kaže Amra, najveći broj građana i građanki im se javlja zbog psihološke i pravne pomoći, ali i zbog smještaja u sigurnu kuću.

''Nasilje se zapravo događa svuda među nama i u društvu, ali o tome nerado pričamo. Najveći problem je što društvo ne prepoznaje problem nasilja. Ljudi zapravo ne žele prijaviti nasilje, ali i same žene koje trpe nasilje i to većinom zbog straha i osude okoline. Nažalost nasilje se trpi i zbog neinformiranosti o tome tko i kako im može pomoći. Moramo osvijestiti javnost da je jako bitno svako nasilje prijaviti i djelovati, jer ako to ne uradimo, na neki način onda i mi sami sudjelujemo u njemu. Najveći je problem ekonomska i stambena ovisnost žena o samom nasilniku, i upravo je to jedan od glavnih razlog zašto one ne prijavljuju nasilje i zašto se često vrate u nasilnu zajednicu'', poručuje Amra.

U razgovoru s policijom, saznajemo kako je najveći problem, što velik broj žrtava nasilja povuče prijave, pa policija ne može nastaviti proces.