Bosna i Hercegovina ispraća još jednu godinu koju je, umjesto na stabiliziranje i napredak, potrošila na stagnaciju, unutarnje napetosti i sukobe sa susjedima, uz slabašnu nadu kako bi se s uspostavom nove vlasti, na koju se čekalo 14 mjeseci, stvari ipak mogle promijeniti.
Bosna i Hercegovina ispraća još jednu godinu propuštenih šansi za trajnu stabilizaciju političkih i društvenih odnosa, iako je vladajuća koalicija na njezinu početku obećavala ubrzane reforme i približavanje članstvu u EU
Navodi su ovo koje smo objavili u pregledima događaja u Bosni i Hercegovini za 2019. i 2024. godinu. I u jedan i u drugi navod može se staviti bilo koja godina, pa i ova koja je na izmaku, i sve bi odgovaralo istini.
Bosna i Hercegovina, zemlja koja se jedva dogovorila da joj je Nova godina nešto za zajedničko obilježavanje, godinama tapka na mjestu i svaki pregled najvažnijih događajima može se sažeti u isto: Unatoč silnim pričama o volji i želji, ključnih reformi nema i u svim barama ove zemlje na površinu isplivaju uvijek isti problemi koje nitko ne želi riješiti.
Ova je godina protekla u okršaju dijela države s Miloradom Dodikom, koji je pak godinu potrošio da skine okove američkih sankcija. Na kraju, pobjednika nema iako bi se moglo reći da je jezičak na vagi ipak na Dodikovoj strani jer je dobio još veća krila koje mu je pravosuđe pokušalo podrezati i jednako je glasan kao onda kad su mu govorili da će nastradati zbog dugog jezika.
No, mogao je i trebao Dodik pregristi jezik kad je sipao silna odvajanja institucija od države, kad je pozivao uposlenike državnih službi da dadnu otkaz i prijeđu na posao u RS, kad je galamio da ništa od Suda i Tužiteljstva neće priznati pa je priznao sve i prevario i Skupštinu i glasače i samoga sebe i plati kaznu zatvora. Dodik je ove godine izgubio fotelju predsjednika entiteta, gdje sada nekim čudom sjedi troje ljudi, ali nije izgubio moć a, dok se ne ponove, ni izvanredne izbore za predsjednika RS.
U Sarajevu se, onom političkom, godina potrošila na obračune Trojke s Dodikom, odolijevanje udarcima SDA koja svim silama želi da se vrati u vlast i glumljenja ljubavi s koalicijskim partnerima.
Trojka je u borbi s Dodikom izgubila partnera u HDZ-u BiH pa se potpisana ljubav svela na vladanje koje nas neće dovesti nigdje. SDA je pak trošila stranačka pera na papagajsko ponavljanje kako su oni koji vladaju u ime Bošnjaka prodali državu i kako je sve bilo bolje kad su oni bili na vlasti. Tu i tamo, spomenuli bi kako je nekadašnji federalni premijer, Fadil Novalić, nevin i da je Sebiji Izetbegović sve namješteno.
Federalna Vlada se hvalila uspjesima koje su iz opozicije pokušavali srušiti navodima o neuspjesima i tome kako će povećanje minimalne plaće dovesti do masovnih otkaza. Pa se onda javnost mučila brojkama, postotcima i podacima kojima ne vladaju ni oni koji su ih prosipali kamoli oni koji su te utjehe i napade trebali konzumirati i svariti.
HDZ BiH je godinu proveo uporno ponavljajući kako je on taj koji vuče Bosnu i Hercegovinu u Europu i uporno šuteći na pitanja zašto im je SNSD partner i je li njihova uloga u HNS-u pretjerana i prenapuhana. Šutjeli su i o neuspjehu s plinovodom u kojem propao prvotni plan jer se nije sviđao onima koji vode glavnu priču. Spominjale su se, priznao je to i sam Dragan Čović, sankcije.
Zato su za vrat dobili Petorku koja, ma koliko se činila nejaka, može postati neki faktor prijetnje vladavini stranke koje se kod Hrvata sve pita već desetljećima. Vjetar u predizborna jedra daje im samo još besmislena inat-kandidatura Slavena Kovačevića koji je izblamirao sebe i državu pred sudom u Strasbourgu i koji je bez da trepne uvjeravao javnost da nije nikada brisao podatke da je Hrvat. A je.
Potrošila se godina u nadmudrivanjima s europskim zakonima, rukama koje su trebale dati zeleno svjetlo za tranše europskog novca kojim nas Unija mami. No, nama su draže naše svađe nego novci kojim bismo mogli popraviti i popuniti sve proračunske rupe napravljene pohlepnim prstima na svim razinama.
Bila je ovo i godina u kojoj se očekivalo da će se u UN-u reći Bog zna šta bitno za BiH, u kojoj se opet najavljivalo da će PIC promijeniti neke stvari, da će OHR prestati nametati i da će sve biti prepušteno domaćim snagama. I da će nas Donald Trump pronaći na karti.
Bila je ovo još jedna godina u kojoj se susjedima adresiralo miješanje u unutarnje stvari BiH i čekalo da postanemo važni nekim važnim igračima. Bila je to i godina šamara, kakvih smo se naprimali i ranije. Ovaj put sijevnuo je američki dlan koji je dijelove federacije pretvorio u svoje tlo kojim će proći cijevi za plinovod preko koje Zapad ratuje s Istokom.
Bila je ovo još jedna godina nepravdi. Gledali smo štrajkove koji su redovito usamljene borbe za koje nitko ne mari. Bila je ovo godina zaboravljenih građana pa još uvijek čekamo odgovore na tragedije kojima država bez riječi ubija svoje građane.
Bila je ovo godina u kojoj su provedene neke akcije lova na velike ribe koje su se branile time da je njihov kriminal i bogaćenje borba za politike ciljeve. Naravno, najveće ribe ostale su mlatiti perajama u dubokim vodama.
Bila je ovo godina u kojoj su nas veliki umovi naših politika uveseljavali nebuloznim izjavama i zabrinjavali kapacitetima za koje misle da su dovoljne za vladavinu.
Bila je ovo godina u kojoj smo još jednom otkrili u kakvom neskladu živimo, kako osiromašujemo iz dana u dan jer socijalne mjere mažu oči biračima a ne pomažu stvarnom životu. Bila je ovo godina u kojoj se po tko zna koji put raspala kultura. Valja se samo sjetiti kaosa s ulaganjem države u film i izdavaštvo.
Bila je ovo još jedna godina velikih političkih natezanja kroz male, šuplje priče i dokaz da smo potrošili još 365 dana u kojima nismo naučili kako da živimo jedni s drugima, jedni pored drugih i jedni za druge.
Pokazali smo i ove godine, kao i bezbroj onih prije ove, kako nemamo snage pozvati na odgovornost onih kojima smo platili iz svojih džepova još jednu godinu vladavine i ostavili ih da vladaju u sljedećoj o kojoj ćemo opet na kraju pisati isto.
