Bosanskohercegovački građani u sirijskim kampovima, kao i njihove obitelji u Bosni i Hercegovini, godinama se nadaju drugom organiziranom povratku. Priče o povratku aktualiziraju se gotovo svake godine, poput poruke koju su ove godine uputile američke vlasti, dok za djecu u kampovima ostaje sve manje vremena za rad na traumama kampova i odrastanja bez uobičajenog obrazovanja.
Jedna od žena koje se još uvijek nalaze u kampu u Siriji za Detektor kaže kako nema službene potvrde, ali "ima saznanja kako bi povratak mogao biti moguć nakon Nove godine".
"Sedam godina živim iza žice, zarobljena u kampu, bez sigurnosti i bez odgovora. Svaki dan ovdje znači novo čekanje i novu borbu kako bi ostala psihički jaka", govori.
Za nju povratak u Bosnu i Hercegovinu nije samo povratak u državu u kojoj je rođena, nego povratak dostojanstvu, sigurnosti i životu kakav svaki čovjek zaslužuje te konačni izlazak iz dugogodišnje neizvjesnosti. Isto želi i za ostale žene i djecu koji su godinama u kampovima u koje su smješteni nakon pada takozvane Islamske države, jedne od najzloglasnijih terorističkih organizacija piše Detektor.
Sestra Aleme Dolamić s djecom je već osmu godinu u jednom od kampova u Siriji. Dolamići i brojne obitelji iz godine u godinu očekuju povratak svojih članova, uglavnom žena i djece, iz tih kampova. Nadu im je dao posljednji organizirani povratak u prosincu 2019. godine, no nakon toga više nije organiziran nijedan takav povratak.
Svake godine pojavljuju se priče o njihovu povratku, obitelji apeliraju na vlasti, ali do toga još uvijek ne dolazi. Vlasti Sjedinjenih Američkih Država, koje pomažu u obnovi Sirije, ove su godine poslale poruku državama kako moraju vratiti svoje građane.
Dolamić za Detektor kaže kako među obiteljima trenutačno kruže priče o povratku, ali kako ona nema nikakvih službenih informacija. Jedino što je neslužbeno čula jest kako se "rade neke pripreme".
"Vjerujte kako te priče, i kada se pojave, više ne uzimam zdravo za gotovo. Šaljem pisma i e-mailove, ali nema nikakvog odgovora", govori.
Dodaje kako nije izgubila nadu kako će se povratak dogoditi.
"Uvijek postoji taj tračak nade. Mogu samo reći kako više nema smisla jer je moja sestra punih osam godina u kampu. Nema smisla ni žene i djecu više zadržavati, a naša država trebala bi nešto poduzeti", kaže i dodaje kako bi voljela da se povratak što prije ostvari.
Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine Detektoru su kazali kako koordinacijski tim za pitanja repatrijacije radi na pripremi procesa povratka bosanskohercegovačkih državljana iz Sirije u suradnji s međunarodnim partnerima.
"Naravno, javnost će biti informirana kada se za to steknu realni i objektivni uvjeti", dodali su.
No sama deportacija u najvećoj mjeri ovisi o vojnim snagama Sjedinjenih Američkih Država, čiji se kapaciteti koriste za prijevoz bivših pripadnika ISIL-a.
U Bosnu i Hercegovinu je u prosincu 2019. godine deportirana skupina bivših stanovnika takozvane Islamske države, u kojoj je bilo sedam muškaraca, šest žena i 12 djece. Bila je to prva skupina koja je organizirano stigla iz Sirije nakon pada takozvane Islamske države.
Psihologinja Mirela Mujagić, koja ima iskustvo u radu s osobama koje su se vratile iz Sirije te na temama prevencije nasilnog ekstremizma i radikalizma, za Detektor ističe kako su djeca koja se vraćaju najznačajniji i najranjiviji dio djetinjstva provela upravo u tim kampovima.
"Neka od njih čak su i rođena u izbjegličkim kampovima i ne poznaju nikakve drugačije socijalizacijske okolnosti osim onih kojima su bila izložena, a u takvim kampovima uglavnom su se nalazila u izrazito ranjivom psihosocijalnom stanju", kaže te dodaje kako ta populacija ima povećanu potrebu za dugoročnom i specijaliziranom psihološkom podrškom.
Kako pojašnjava, to je alarmantno i simptomatično upravo zbog razvojnog razdoblja u kojem se ta djeca nalaze, odnosno tijekom formativnih godina.
"Ova su djeca u najranijem razdoblju izložena višestrukim i kroničnim traumatskim iskustvima, koja uključuju i ona najteža – ratna zbivanja, nasilje, gubitak ili razdvajanje od članova obitelji, život u nesigurnim, restriktivnim i često nehumanim uvjetima te nedostatak stabilnih obrazovnih i razvojnih okvira", navodi Mujagić, naglašavajući kako sve to narušava njihov osjećaj sigurnosti i povjerenje u svijet.
Dodaje kako ta djeca često pokazuju i razvojna kašnjenja, posebno u području govorno-jezičnih vještina, pažnje, socijalnih kompetencija i školskih vještina.
Na to su u srpnju ove godine upozorile i američke vlasti, koje su nakon repatrijacije maloljetnika navele kako dijete nije znalo "ništa o životu izvan kampova", ali kako mu je sada budućnost oslobođena utjecaja i opasnosti ISIL-a.
Američke vlasti priopćile su kako oko 30.000 osoba iz više od 70 zemalja i dalje boravi u dva kampa u Siriji, a većina su djeca mlađa od 12 godina, koja zaslužuju priliku za život izvan kampova. Za Sjedinjene Američke Države sigurnost Sirije postala je važan vanjskopolitički cilj nakon pada režima Bašara al-Asada, dok kampovi s desecima tisuća bivših pripadnika terorističke organizacije predstavljaju sigurnosni izazov za nove vlasti.
Iz State Departmenta su poručili kako je jedino održivo rješenje humanitarne i sigurnosne krize repatrijacija, rehabilitacija i reintegracija u društva iz kojih te osobe dolaze, što se odnosi i na bivše borce ISIL-a.
"Kao što mi postupamo sa svojim građanima, svaka država mora preuzeti odgovornost za svoje građane u Siriji i ne očekivati od drugih rješenje tog problema. Trebale bi dijeliti teret skrbi i repatrijacije svojih državljana", navodi se u priopćenju.
Mujagić naglašava kako većina te djece nije bila uključena u obrazovni proces.
"Možemo očekivati da će ta djeca u socijalnom funkcioniranju pokazivati poteškoće u uspostavljanju odnosa s vršnjacima i autoritetima te često pokazivati nepovjerenje i povučenost, a ponekad i, suprotno tome, impulzivnost i agresivne oblike ponašanja kojima su svjedočila tijekom odrastanja", kaže.
Dodaje kako u kampovima vjerojatno postoje i djeca koja su ondje postala punoljetna, te se može očekivati povratak osoba različite životne dobi i razvojnih potreba.
Više od 30 osoba procesuirano je pred sudovima u Bosni i Hercegovini zbog pridruživanja stranim vojnim formacijama u Siriji i Iraku.
Ove godine takvih predmeta pred Sudom Bosne i Hercegovine nije bilo, ali jesu slučajevi u kojima su kaznena djela okarakterizirana kao terorizam.
Mirza Kapić osuđen je na četiri godine zatvora zbog planiranja terorističkog napada 2023. godine na džamiju "Bosna" u Zenici.
Proglašen je krivim jer je sredinom 2023. godine, s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i destabilizacije društva, s njemu poznatim osobama, koristeći internetske aplikacije Telegram i Trema, dogovarao i planirao napad na džamiju "Bosna" u Zenici.
Ranije je Kapić osuđen na jedinstvenu kaznu od godinu i deset mjeseci zatvora jer je 15. srpnja 2013. s Međunarodnog aerodroma Sarajevo avionom otputovao u Istanbul, odakle je ilegalno prešao granicu i ušao u Siriju s namjerom boriti se na strani takozvane Islamske države na području Sirije i Iraka, gdje je boravio do 25. kolovoza 2013., te zbog nedopuštenog držanja oružja.
U svibnju ove godine pred Sudom Bosne i Hercegovine počelo je suđenje Simbadu Bajrektareviću zvanom Bambi, koji je optužen kako je, pozirajući u maskirnim hlačama i s oružjem, prijetio stanovnicima terorističkim djelom.
Prema navodima optužnice, Bajrektarević je 7. travnja 2024. godine, nakon što je prethodno objavio fotografije na društvenoj mreži Facebook, s ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i destabilizacije temeljnih ustavnih i društvenih struktura Bosne i Hercegovine, objavio poruku kojom prijeti počinjenjem terorističkog čina, napadom na živote osoba kojim bi prouzročio njihovu smrt te napadom na njihov tjelesni integritet.
Suđenje Bajrektareviću još uvijek traje.
Početkom prosinca pred Sudom Bosne i Hercegovine počelo je i suđenje Armelu Zalihiću, koji je optužen kako je 26. ožujka ove godine, s namjerom ozbiljnog zastrašivanja stanovništva i ozbiljne destabilizacije temeljnih političkih, ustavnih i društvenih struktura Bosne i Hercegovine, javno na društvenoj mreži TikTok prijetio počinjenjem kaznenog djela "terorizam", odnosno masakrom u gradskoj džamiji u Konjicu za Bajram.
U veljači 2024. godine, po dolasku na sarajevski aerodrom, uhićen je Muhamed Hasić, koji se sumnjiči kako je više godina boravio na stranim ratištima u Siriji i Iraku u okviru struktura "ISIL-a".
"Nakon poraza struktura takozvanog 'ISIL-a', navedeni osumnjičenik se dulje razdoblje skrivao na području Republike Turske, gdje je, djelovanjem Tužiteljstva i partnerskih institucija i agencija, lociran, identificiran i potom izručen Bosni i Hercegovini", ranije su naveli iz Tužiteljstva.
Detektor je u listopadu izvijestio kako više od godinu i pol Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine nije donijelo tužiteljsku odluku u tom predmetu.
Više od 20 osoba osuđeno je na ukupno više od 50 godina zatvora zbog odlaska na sirijsko ratište, iako je Bosna i Hercegovina kritizirana zbog niskih kazni, osobito u predmetima u kojima su optuženi sklapali sporazume s tužiteljima i dobivali kazne između jedne i dvije godine zatvora.
Suprotno tome, samo je jedna osoba procesuirana i oslobođena zbog odlaska na ukrajinsko ratište, pri čemu se ta djela ne povezuju s terorizmom kao u slučajevima Sirije.
