U BiH se traži više od 4,000 nestalih

Članica Kolegija ravnatelja Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Saliha Đuderija je, na isteku svog mandata, kazala kako daje punu potporu obiteljima da ne odustanu od onoga što je njihov najvažniji cilj, pronaći smiraj za sve svoje članove obitelji.

Potpora obiteljima nestalih

"Dijelim s njima istinski i bol i strepnju i sve ono kroz što su prolazili, jer kada radite taj posao uvidite koliko je teško njihovim dušama suočiti se u ovom vremenu političkih problema, gdje oni postaju taoci tih situacija i gdje se zapravo njihova prava, na neki način, uvijek nalaze na margini", kazala je Đuderija u razgovoru za Fenu.

Istaknula je kako, bez obzira na političke i globalne prilike, Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine ostvaruje, u svijetu, jedan od najboljih rezultata i "da smo mi u Bosni i Hercegovini, ne gledajući na etničku, nacionalnu i vjersku pripadnost, uz mnogo poteškoća, pokrenuli jedan projekt koji će se baviti pitanjem traženja nestalih osoba, kako bi obiteljima pomogli prevladati posljedice rata, pronaći smiraj, imati mjesto gdje će se na odgovarajući način prisjetiti svojih članova obitelji".

Rezultati i izazovi procesa

"Ovaj projekt je više prepoznat u svijetu nego u Bosni i Hercegovini i on je imao za rezultat da smo mi praktično pronašli gotovo 80 posto nestalih osoba. Podaci govore kako su naše kolege objedinile 172.584 prijave, što znači da je svako ime trebalo verificirati, objediniti u jednu bazu podataka koja se zove Centralna baza podataka i dobili smo gotovo 35.000 prijava nestalih osoba u Bosni i Hercegovini", kazala je Đuderija.

Dodala je kako ljudi, zbog boli i traume koju nose sa sobom čak i danas, i posljednjih godina podnose prijave za nestale. Broj je nešto manji u 2025. i 2026. godini, ali na godišnjoj razini iznosi 30, 50 ili 70 prijava.

"Unutar naše baze podataka, kod najteže prijavljenih slučajeva, imamo još gotovo 2.000 predmeta koje treba verificirati, što govori o tuzi, boli i stresu kroz koji prolaze obitelji, a na neki način i ljudi koji su im pomagali. Ono što je negativno utjecalo na čitav ovaj proces jest utjecaj politike, razjedinjenost udruga obitelji, manipulacija njihovim ciljevima. Iako smo mi unutar Instituta zadržali ulogu savjetodavnog odbora obitelji, koji bi im trebao i nadam se kako će u budućnosti mnogo više koristiti svoju ulogu i imati izravne zahtjeve i prema Institutu i prema drugim institucijama u BiH", kazala je Đuderija.

Otvoreni slučajevi i potraga

Navela je kako je pronađeno 30.000 osoba i da je u tom broju 15.500 identificirano najmodernijom metodom DNK, dok je 6.900 osoba klasično identificirano, što će u budućnosti biti jedan od izazova s kojim se suočava Institut jer se sve te identifikacije moraju provjeriti, imajući u vidu da se u mrtvačnicama nalazi više od 2.000 slučajeva koji nisu identificirani.

"U ukupnom broju verificiranih i nezavršenih prijava još uvijek imamo otvoreno 7.588 slučajeva, gdje moramo provesti proceduru traženja, vidjeti što se zapravo dogodilo s tim prijavama", kazala je Đuderija.

Dodaje kako pristup koji je ona započela u Institutu, a koji će, nada se, nastaviti i kolege koje će je naslijediti, jest otvaranje priče o svakom gradu. Ističe kako priča mora biti ispričana o svakom gradu "kako bi se izašlo iz političkog pristupa ovom problemu, jer ako nestale nismo dijelili po etnicitetu i vjeri i pripadnosti, trebalo bi i proces do kraja održati u standardu da osobe tražimo na jednak način, bez obzira na njihovu nacionalnu i etničku pripadnost".

Gradovi s najvećim brojem nestalih

"Ono što me razočarava jest što su ljudi u struci, politici i u lokalnim i drugim zajednicama, na jedan, reći ću, dvoličan način pristupali ovom problemu. Informacije su se mogle pronaći. Ne mogu razumjeti da u lokalnim vlastima, civilnim zaštitama i raznim institucijama u lokalnim zajednicama nisu smatrali potrebnim, ako u svojim arhivima imaju podatke koji nama mogu pomoći, da ih nisu podijelili s nama. To je jedan od najtežih procesa koji Institut kontinuirano provodi. To su desetine zahtjeva i provjera", kazala je Đuderija.

Istaknula je kako se u ukupnom broju izdvaja deset gradova u kojima se traži gotovo 4.280 nestalih osoba.

"To su gradovi čija lokalna vlast i stanovništvo to trebaju znati. U Zvorniku tražimo 635 osoba, u Srebrenici 565 osoba, u Prijedoru 552 nestale osobe, u Foči 494 osobe, u Višegradu 487 osoba, u Bratuncu 453 osobe, u Vlasenici 363 osobe, u Rogatici 291 osobu, u Kotor Varoši 244 osobe i u Mostaru 196 osoba. Svaki ovaj broj ima ime i prezime. To je nečiji sin, sestra, brat ili majka. Ovom broju treba dodati i osobe koje su identificirane ranije, ali fokus je doista na ovim slučajevima", kazala je Đuderija.

Važnost istine i suočavanja

Istaknula je kako je važno da ova tema, kroz činjenice, bude prisutna u javnosti "zbog nas, naše djece i zbog promjene paradigme u stvarnom i javnom životu, ali i u političkom smislu".

"Kako bi se obitelji ohrabrile da političarima i odgovornima na različitim razinama vlasti oduzmu argumente za politizaciju ove teme koja je i danas prisutna kada se obilježavaju mjesta stradanja. Važno ih je obilježiti, ali i reći ukupan podatak koji govori koliko je ljudi stradalo kao žrtva ratnog zločina. Prisilni nestanak je ratni zločin. To je nešto s čime se moramo suočiti, živjeti i prevladati njegove posljedice, te na ispravan način ostaviti budućim generacijama poruku kako se to nikada više ne smije dogoditi", kazala je Đuderija.

Zavjera šutnje i nedostatak informacija

Govoreći o obiteljima koje još uvijek traže svoje najmilije, istaknula je kako smatra da one gube vrijeme i snagu te da su na izmaku.

"Žao mi je što su neki od njih krenuli više prema političkom aktivizmu, a ne onom humanom koji pomaže drugima koji još nisu pronađeni. Oni koji završe svoj proces često prestanu razmišljati o drugima, iako njihove sudbine mogu biti povezane, pa čak i do razine da nesvjesno nose informacije koje ne žele podijeliti. Nama bi i najmanji podatak mogao pomoći da osobu identificiramo i pronađemo", kazala je Đuderija.

Osvrnula se i na nedostatak pouzdanih informacija o mogućim lokacijama grobnica.

"Ne prihvaćam činjenicu da se nedostatak informacija može objasniti na takav način. Za mene je to zavjera šutnje ili nesposobnost nas u Bosni i Hercegovini, svih strana, Bošnjaka, Srba i Hrvata, da se suočimo s istinom. Što prije to učinimo, prije ćemo krenuti u boljem smjeru, ne za nas, nego za našu djecu", smatra Đuderija.

Dodala je kako se ne može pomiriti s činjenicom da se neke informacije ne mogu podijeliti s obiteljima, kako bi barem okvirno znale gdje se nalaze posmrtni ostaci njihovih najmilijih.

"Vjerojatno je primarno riječ bila o strahu od progona. No prošlo je mnogo vremena i mnogi su mogli pomoći svojim susjedima i sugrađanima. Ima takvih ljudi i na temelju njihovih informacija se radi, ali zbog protoka vremena ljudi su jednostavno izgubili interes, smatrajući kako problem nestaje ako o njemu ne razmišljaju, a zapravo ne nestaje", zaključila je Đuderija.