Na današnji dan 1992. godine Grude su se našle na meti zrakoplova Jugoslavenske narodne armije. Tragedija koja je zadesila ovo malo mjesto u zapadnoj hercegovini odnijela je dva života i to nedužnih civila.
U tim tragičnim događajima život je izgubio i Sanel Šegetalo, desetogodišnji dječak iz Mostara. Sanel se u Grudama zatekao slučajno, u prolazu prema Hrvatskoj, kamo je zajedno s ostalim izbjeglicama pokušavao doći u potrazi za sigurnošću. Nažalost, svoj put nikada nije dovršio.
Poginula je Gruđanka Nevenka Ćorluka, djelatnica tamošnje osnovne škole. Nevenka je bila poznata kao omiljena podvornica, osoba blage naravi i majčinske topline, koju su djeca voljela i poštovala.
Josip Ćorluka, koji je tada imao deset godina, kasnije je svjedočio: ''Iako sam imao samo deset godina, odlično se sjećam tih teških vremena i mogu kazati kako nam je ona bila najdraža, kako se to tada zvalo, podvornica u školi, blaga prema nama osnovcima i prepuna majčinske ljubavi. Iako je tijekom devedesetih bilo mnogo teških dana, ovaj je mnogim Gruđanima, pa tako i meni, ostao posebno upečatljiv i gorak.''
Napadi su bili usmjereni na civilne i gospodarske objekte u Grudama i naselju Dragićina. Najviše je stradala zgrada u središtu Gruda, koja je zbog svoje otpornosti na bombe kasnije prozvana ''Betonka''. U trenutku napada u njoj je boravila samo jedna obitelj – grudski slikar i bivši nastavnik Stjepan Mikulić Bili, njegova supruga Slava te djeca Zora, Ivana i Zoran. Na svu sreću, napade su preživjeli.
Prilikom raketiranja oštećena je i ratna bolnica koja se nalazila u Duhanskoj stanici, a istu sudbinu je doživjelo i nekoliko obiteljskih kuća u središtu Gruda.
Grude su granatirane još tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja.
Dan prije napada na Grude, raketiran je i Široki Brijeg, a u raketiranju je stradalo šest civila. Napad su izveli zrakoplovi JNA, a žrtve su ubijene na kućnom pragu.
U tom napadu život su izgubili Veselko Topić, Božo Soldo, Jozo Hrkać, Rajko Hrkać, Mladen Hrkać i Josip Hrkać. Riječ je o civilima koji su stradali u napadu usmjerenom na naseljena područja.
Na godišnjicu tog događaja istaknuto je kako je važno očuvati sjećanje na stradale i podsjećati na teške ratne dane, uz poruku kako se takve tragedije više nikada ne smiju ponoviti. Počast žrtvama odana je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, uz molitvu za sve nevino stradale.
Za stradanja u Grudama, Širokom Brijegu i Ljubuškom do današnjeg dana nitko nije odgovorao.
Podsjetimo, u siječnu 2026. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je kako su javne vlasti povrijedile pravo na život jer nisu provele učinkovitu istragu o raketiranju Ljubuškog iz svibnja 1992. godine, u kojem su stradali članovi obitelji apelanata Zdravke Kraljević i drugih.
Sud je posebno naglasio kako istraga ni nakon više od tri desetljeća nije okončana, što predstavlja ozbiljan propust nadležnih institucija. Zbog toga je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine naloženo da hitno poduzme sve potrebne mjere kako bi se istraga konačno završila i osiguralo poštivanje temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Raketiranje Ljubuškog dogodilo se 3. svibnja 1992. godine, kada su zrakoplovi JNA napali grad u poslijepodnevnim satima. U napadu je ispaljeno više desetaka raketa na uži dio grada, a među poginulima su bila i djeca – devetomjesečni Filip Kraljević i desetogodišnja Ivana Kraljević.