Istraga o slučaju raketiranja Ljubuškog traje 33 godine: Ustavni sud naložio hitne mjere i korake

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je povredu prava na život iz članka II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog propusta javne vlasti da provede učinkovitu istragu u svezi s događajem raketiranja Ljubuškog u svibnju 1992. godine u kojem su smrtno stradali bliski srodnici apelanata Zdravke Kraljević i drugih.

Imajući u vidu cjelokupnu duljinu trajanja ove istrage (istraga nije završena 33 godine od vremena kada se događaj dogodio), Ustavni sud je naložio Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine da hitno poduzme sve raspoložive mjere i korake radi okončanja istrage, s ciljem poštovanja garancija predviđenih člankom II/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 2. Europske konvencije.

Podsjetimo, u subotu 3. svibnja 1992. godine JNA je napao Ljubuški.

Bila je nedjelja i ljudi su slobodno šetali gradom, sjedili u vrtu sa svojim susjedima ili se družili u tada otvorenim ljubuškim kafićima. Tog poslijepodneva nešto iza 17:00 sati u prvo se čuo oštar zvuk, a potom se na grad sručila kiša ubojitih raketa.

Zločin za kojeg nitko do danas nije odgovarao odnio je svoje nevine žrtve, među njima i najmlađe Ljubušake; bebu od devet mjeseci i desetogodišnju djevojčicu.

Na uži dio grada ispaljene su s 54 rakete kalibra 128 mm, a život su izgubili najmlađi sugrađani brat i sestra – devetomjesečni Filip Kraljević i desetogodišnja Ivana Kraljević, oboje djeca Zdravke i Marka Kraljevića.

Prilikom napada teško je ranjena Radmila Bradvica koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja, a ozlijeđeni su i: Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić.

Ovaj strašan čin pogodio je sve stanovnike, a Ljubuški je bio zavijen u crno.