Čudo na ledu iz Lake Placida i tragedija jednog od junaka Marka Pavelicha

Ako je u jednom sportu to rivalstvo između Sovjetskog Saveza i SAD bilo izraženo onda je to hokej na ledu. Njihovi okršaji bili su posebna priča bez obzira radili se tu o okršajima za medalju, susretima na svjetskom prvenstvu ili duelima na nekim turnirima, turnejama.

Posebno u vrijeme kada su Sovjeti bili najbolji, nedodirljivi. Mogli bismo reći kako je hokej jedno vrijeme bio sport broj jedan u Sovjetskom Savezu, upravo zbog toga. Amerikanci su imali problem jer jednostavno sa svojim sveučilišnim ekipama nisu mogli parirati najboljim Sovjetskim. Čiji su opet najbolji igrači tražili način da se skrase u NHL-u na bilo koji način, često i bijegom iz svoje zemlje.

Kako je 1980. još uvijek trajao hladni rat između Amerike i Sovjetskog Saveza, okršaj iz Lake Placida 1980. godine ostao je upisan za sva vremena kao "čudo na ledu". Susret SAD-a i SSSR-a odigran 22. veljače 1980. godine na Olimpijskim igrama i danas je treći najgledaniji događaj na američkim TV postajama u povijesti. Sports Illustrated je 1999. godine "Čudo na ledu" proglasio vrhunskim sportskim trenutkom 20. stoljeća, a kao dio svoje proslave 2008. godine, povodom stote obljetnice, Međunarodna hokejaška federacija (IIHF) proglasila je taj događaj najboljom međunarodnom hokejaškom pričom u posljednjih 100 godina. Netflix je globalno objavio dugoočekivani dokumentarni film "Miracle: The Boys of ’80", koji nudi dosad neviđen uvid u događaje koji su promijenili povijest hokeja.

U središtu ove emotivne retrospektive nalazi se i priča o Marku Pavelichu, briljantnom napadaču hrvatskih korijena, čiji je životni put bio jednako spektakularan koliko i tragičan. Amerikanci su sa svojom ekipom sveučilištaraca završili prvi krug turnira na drugom mjestu zbog gol razlike, na startu turniru su odigrali 2-2 sa Švedskom.

Stvorena je polufinalna skupina s četiri ekipe koje su trebale između sebe podijeliti medalje, a onda je stigao taj 22. veljače. Tko pobijedi, praktički je prvak jer Šveđani i Finci, s obzirom na način na koji su igrali Amerikanci i Sovjeti, nisu imali nikakve šanse.

Amerikanci su nekoliko mjeseci prije početka Igara bili u problemu. Kako zbog olimpijskih pravila igrači iz NHL-a nisu mogli nastupiti, morali su se osloniti na najbolje sveučilištarce, a manje od pola godine pred početak nisu imali ni izbornika.

U srpnju 1979. je u Colorado Springu održan "razgovor za posao" na kojem su vodeći ljudi američkog hokeja intervjuirali Herba Brooksa, inače priznatog NCAA trenera. U to vrijeme američki reprezentativni hokej je bio na niskim grana. Šamarali su ih Sovjeti, Skandinavci, a posebno je bolan bio 15:2 poraz od čehoslovačkog rezervnog tima.

Kad je Brooks rekao članovima saveza da se i ti Sovjeti mogu pobijediti, smijali su mu se i proglasili su ga ludim. No, kako nije bilo previše zainteresiranih za posao američkog izbornika, Brooks je dobio šansu. "Najbolji timovi gube kad se oslanjaju samo na individualni talent. Sovjeti gaze sve pred sobom baš zato što su individualni talent uklopili u sustav. To ćemo napraviti i mi, zato ćemo ih pobijediti", objasnio je Brooks način na koji je planirao pobijediti Sovjete.

Oslonio se uglavnom na igrače iz Bostona i Minnesote, a dobar dio njih se međusobno nije volio. Štoviše, neki su se i otvoreno mrzili. Već na prvom zajedničkom treningu Rob McClanahan i Jack O'Callahan su se potukli jer su imali neke neraščišćene račune s Nacionalnog prvenstva tri godine ranije.

Nakon dvije trećine Sovjeti su vodili 3-2 i činilo se kako je pitanje vremena kada će doći taj četvrti gol da priča bude završena. Tada je Viktor Tikhonov napravio najveću pogrešku u svojoj karijeri, onu koja će ga proganjati cijeli život. Iz igre je izvadio najboljeg golmana svih vremena Vladimira Tretjaka, a uveo je Vladimira Miškina. Rob McClanahan i Mark Johnson su bili kreatori preokreta za jednu od najvećih sportskih priča u povijesti uopće. Jedan od junaka ovog susreta koji zvanično nije bio finalni, ali je Amerikanci trasirao put do zlata. Jedan od junaka ovog susreta bio je Mark Pavelich.

Nakon Olimpijskih igara, ostvario je uspješnu NHL karijeru, ponajviše u New York Rangersima, gdje i danas drži klupski rekord za najviše bodova u debitantskoj sezoni (76). U veljači 1983. postao je prvi Amerikanac u povijesti koji je na jednoj NHL utakmici zabio pet golova. Mark Pavelich bio je sin hrvatskih emigranata koji su se prije Drugog svjetskog rata doselili iz Like u mjestašce Eveleth (3500 stanovnika) u hladnoj Minnesoti i od malih nogu bio je opsjednut klizanjem i hokejom.

Upravo taj Netflixov dokumentarac donosi i onu tamnu stranu velike priče. Mark je e samo 18 godina kad je u lovu slučajno ubio 15-godišnjeg prijatelja Rickyja Holgersa. Kasnije će doživjeti novu tragediju kada je njegova supruga pala s balkona. Uglavnom je živio neki poseban život u šumama Minnesote.

Stanje se iz godine u godinu pogoršavalo, napadi paranoje su bili sve veći. Imao je osjećaj da ga netko želi ubiti, likvidirati. Navodno je za sve bio kriv hokej i veliki broj udaraca koje je dobio u glavu. Napadao je svoje susjede, ali nije završio na sudu jer proglašen nesposobnim za suđenje. Pavelich je preminuo 4. ožujka 2021. u dobi od 63 godine, a njegova smrt proglašena je samoubojstvom. Prije smrti, izrazio je želju da se osnuje mjesto gdje bi bivši sportaši mogli dobiti pomoć za probleme s mentalnim zdravljem. Njegova vizija postala je stvarnost kroz projekt "The Ranch – Teammates for Life", ustanovu za mentalno zdravlje sportaša i veterana.