Gretzky u suzama Hašek i Česi na tronu

Bilo je turnira, kvalitetnih, velikih, povijesnih utakmica, u Salt Lake Cityju, Torinu, Vancouveru, ali Nagano 1998. godine je neponovljiv. Toliko zvijezda na jednom mjestu, u tom trenutku najvećih kada je u pitanju hokej na ledu. Zvijezda koje je predvodio "The Great One", Wayne Gretzky i zlato koje je trebalo biti samo kruna sjajne karijere.

Amerika i Kanada već u finalu

Od trenutka kada je potvrđeno da će najbolji iz NHL doći u daleki Japan. Samo Amerikanci i Kanađani, nitko drugi u finalu. Da se napokon jednom odredi tko je najbolji. Ono, svaka čast svima, Rusima, Fincima, Česima, Švedima, ali nitko nije ni pomišljao da bi neke druge dvije selekcije mogle doći do finala. Amerikanci s Cheliosom, Guerinom, Kevinom i Derianom Hatcherom,
Brettom Hullom, Tkachukom, Roenickom, Langenbrunnerom ili Kanađani s Royom, Brodeurom, Prongerom, Bourqueom,
Lindrosom, Nieuwendykom, Shanahanom, Brind'Amourom, Primeauom, Yzermanom, Sakićem i naravno Gretzkyim.

I onda recimo na sva ova silna velika imena koja su na ovaj ili onaj način obilježili NHL, dodajte Pavela i Valerija Burea, Fedorova, Kamenskog, Koivua, Kurrija, Selännea, Hašeka, Jágra, Forsberga, Sundina, Samuelssona. Jednostavno, svi koji prate hokej ili su ga pratili znaju da je to, to. Jednostavno nema dalje.

Najveći problem je bilo kako uigrati reprezentacije i kako će tolike NHL zvijezde reagirati na druga pravila, nešto širi led. I nitko ali baš nitko nije očekivao da će turnir završiti onako kako je završio. Da će najveći favoriti ostati bez medalje. Da će jedan čovjek, golman obilježiti turnir, da će jedna reprezentacija otići suprotno svim prognozama do kraja.

Amerikanci demolirali sobe

Amerikanci su nekako "štekali" od početka. Izgubili su od Švedske, Kanade, uspjeli su tek dobiti Bjelorusiju pa su kao treći išli na Češku. I nisu imali šanse. Izgledali su slabo, jako slabo, izgubili su na kraju 4:1. U tu nije bio kraj blamaži. Sljedeću su priredili svojoj hokejaškoj federaciji, NHL, demoliravši sobe u olimpijskom selu. Razbijali su sve što im je došlo pod ruke. Od kreveta, stolica, stolova, prozora.

Dva stana oštećena su aktiviranim aparatima za gašenje požara. Jedan aparat za gašenje požara bačen je sa petog sprata. Priče koje su pričali Roenick i društvo o jeftinim stolicama, krevetima koji su pucali sami od sebe, jednostavno nisu "pile vode". Na kraju je kapetan Chris Chelios poslao pismo i ček na 3.000 dolara olimpijskim zvaničnicima u Naganu.

"Želim iskoristiti ovu priliku da se izvinim narodu Japana, Japanskom olimpijskom komitetu, USOC-u i svim ljubiteljima hokeja širom svijeta", napisao je on.

"Gorka frustracija našom slabom igrom dovela je do toga da nekolicina članova tima ispolji svoj bijes na način koji nije u tradiciji NHL/olimpijskog sportskog duha", napisao je kapetan. Igrači su svojim kućama vratili odvojenim avionima.

"Kad se osvrnem na to, sjetim se da jednostavno niti jednu utakmicu od četiri na turniru nismo odigrali dobro. Ništa nam nije išlo kako treba. Niko nije igrao najbolje što može. Sa takvima igračima kao što su Roenick, Mike Modano, Brett Hull, Keith Tkachuk, LeClair i Bill Guerin, trebali smo biti dominantan ofanzivni tim. LeClair je tri uzastopne sezone postigao 50 ili više NHL golova, u Naganu niti jedan. Htjeli smo da budemo na velikoj sceni. Htjeli smo da igramo za našu zemlju. Htjeli smo ponovo razbiti Kanađane. Htjeli smo zlatnu medalju. Iako je prošlo toliko godina, nikada nisam rekao koji igrači su to napravili, to jednostavno nisam ja. Suigrači se drže zajedno. Kada je u pitanju ovako nešto, držite to u svlačionici."

Igrali da ne izgube

Za razliku od Amerikanaca, Kanađani su ostali nešto duže na turniru, ali su se kući vratili praznih ruku. Iako je do polufinala sve izgledalo dobro. Barem što se tiče rezultata. Iako se već tada pričalo kako je izbornik Marc Crawford povukao neke čudne poteze. Nije pozvao Marka Messiera, jednog od najboljih strijelaca svih vremena, dok je za kapetana postavio Lindrosa a ne Gretzkog.

"Apsolutno je to bio team Waynea Gretzkog, ali bio sam klinac pa nisam obraćao pažnju na te stvari. Samo sam pokušavao da igram najbolje što mogu, tada sam imao 22 godine. Bila su velika očekivanja jer smo imali mnogo velikih imena u timu. Igrali smo da ne izgubimo. Igrali smo svaku utakmicu da ne izgubimo. Plašili smo se da iznevjerimo ljude i nismo igrali na pobjedu," kaže veliki defanzivac Chris Pronger.

"Kada pogledaš roster i vidiš sva ta imena nije ti jasno kako smo izgubili u polufinalu", pita se Pronger.

Gretzky ostao na klupi

Kanađane je u regularnom tijeku spasio Linden. Kanađani jesu imali više udaraca na gol kako u regularnom dijelu tako i u produžetku ali su Česi imali Hašeka na golu. Koji će do kraja zaključati svoj gol i slomiti Kanađana. Od pet izvođača niti jedan nije pogodio. Česima je bio dovoljan gol Reichela za finale. Na spisku izvođača Crawford nije upisao jedno ime, ime koje je moralo biti tu - Wayne Gretzky.

"Kao trener, morate prepoznati da se morate držati svojih odluka, dobrih ili loših. Mislim da sam se predomislio i da smo izgubili, osjećao bih se još gore. Sa informacijama koje smo imali na raspolaganju u tom trenutku, smatrali smo da su potezi koje smo povukli bili ispravni," reći će Crawford.

Wayne je raspucavanje gledao s klupe, nadao se da može biti šesti koji će pucati.

"Ne znam da li bih postigao gol", rekao je Gretzky. "Kada su Česi postigli taj jedan gol, molio sam se da netko uzvrati, da budem šesti izabrani koji će, nadam se, postići taj gol.To je razarajuće, najgori osjećaj koji sam ikada imao u hokeju. Znao sam kada sam izgubio svoj prvi Stanley Cup, da ću dobiti još jednu priliku. Kada smo izgubili u Naganu to je bilo to za mene", govorio je u suzama Najveći.

Koji će otići na kraju svoje karijere, bez osvojene olimpijske medalje. Poraz u polufinalu je uništio Kanađane. Nisu se opravili, ostali su bez bronce, Finska je bila bolja.

"Glavama nismo bili unutra. Došli smo po zlato, nismo došli da osvojimo srebro, broncu, to nije bio naš, govorio je Lindros.

Hašek odveo Češku do zlata

Dok je Wayne Nagano napuštao u nevjerici, dok su Amerikance "derali" mediji, Hašek, Jágr i selekcija sa puno manje NHL zvijezda od ostalih je slavila. Zlatnu medalju. Hašek je skinuo 21 udarac ruskih hokejaša, Svoboda je na 12 minuta prije kraja zabio za 1:0, za veliko iznenađenje, veliku priču.

"Za mene je to bilo više od sna. Toliko sjajnih igrača na jednom mjestu. Fokus je bio na Kanadi i SAD koje su svi čekali u finalu. U našoj reprezentaciji smo imali samo dvije velike zvijezde. Jaromir Jágr i ja. Ostali, svijet ih još nije mnogo poznavao. Znali su ih ustvari, ali nisu znali da ovi momci mogu biti tako sjajni igrači. Protiv Amerikanaca smo gubili nakon prve trećine, igrali slabo, a onda je kapetan Ružička rekao:

"Mi smo dobri hokejaši. Možemo biti dobri kao oni. Kada smo zabili Amerikancima za 1:1 postali smo najbolja reprezentacija u Naganu" prisjetio se legendarni Hašek.

Fenomen trijumfa čeških hokejaša na Zimskim olimpijskim igrama 1998. u Japanu, je onaj koji nadilazi sportski nivo.Češka je bila u političkoj i ekonomskoj krizi u drugoj polovini 1990-ih. Parlamentarni izbori 1996. i politički zastoj koji je uslijedio rezultirali su ostavkom vlade Václava Klausa krajem 1997. godine. Ekonomska kriza je prerasla u recesiju, što je rezultiralo oštrim ekonomskim padom. I onda se dogodio Hašek i Češka koja je tukla Amerikance, Kanađane i Ruse.