Danas su vremena potpuno drugačija. Totalno u svijetu hokeja na ledu. Igrači s prostora bivše Sovjetskog Saveza su godinama već sasvim normalna pojava na ledu NHL-a, baš kao što Amerikanci i Kanađani za dobru lovu u posljednje vrijeme dolaze u KHL, drugu ligu svijeta. A nekada je to bilo drugačije. Pitajte Slavu Fetisova, jednog od najvećih koje je ovaj sport vidio.

Ova priča sigurno bi imala drugačiji tijek i vrlo vjerojatno ne bi bila ono što jeste, da je Slava u hotelu Hilton u East Rutherfordu, te večeri na početku 1989. godine napravio neki drugi korak. Da je poslušao menadžera New Jersey Devilsa, Loua Lamoriellu koji mu je ponudio priliku da ostane. Da se priključi ovoj NHL momčadi koja ga je šest godina ranije izabrala na draftu. Imao je opciju da sve ostavi iza sebe i počne uživati u bogatstvu i slobodi ili da se vrati kući u Moskvu, u vojarnu s ostalim igračima preostalih jedanaest mjeseci.

Nije želio pobjeći

Tih dana CSKA je odrađivala turneju po Americi. Ta strašna CSKA za koju su u to vrijeme igrali Makarov, Krutov, Larionov, Kasatonov, Bure, Bykov, Mogilny, strašni igrači, igračine. U vrijeme kada se bližio raspad Sovjetskog Saveza hokej na ledu je bio najbolji sportski proizvod te zemlje. Dva vezana olimpijska zlata i šest titula svjetskih prvaka u osamdesetim. Pod vodstvom Viktor Tikhonova, čelične ruke koja je držala sve konce punih 14 godina. Slava nije ostao u nekom drugom svijetu, vratio se kući i nastavio svoju borbu. Na neki drugi način, borbu protiv sustava.

- Borio sam se protiv komunizma. To je bila borba za moja prava, za moju slobodu izbora, govorio je Fetisov.  Sedmerostruki svjetski prvak, vlasnik dvije zlatne olimpijske medalje te trostruki pobjednik Stanley kupa. Jedan od rijetkih hokejaša u povijesti koji su osvojili Stanley Cup, Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo, Svjetsko juniorsko prvenstvo i Svjetski kup.

- Moram se vratiti kući i boriti za svoja prava. Želim otvoriti vrata za druge, a ne samo za hokejaše. Za glazbenike, umjetnike, ostale ljude, kratko je pojasnio menadžeru Devilsa. Slava je te večeri izabrao tešku i opasnu borbu protiv države, sustav koji mu je upravljao životom uz maksimalan rizik da će izgubiti i ono malo što je stekao u svojoj karijeri. Znao je da mora biti spreman na silna poniženja koja može doživjeti. Ali jednostavno je bio takav. Nitko ga nije mogao uvjeriti u nešto drugo.

Jedan od najbolji

Fetisov je počeo igrati hokej s četiri godine, s osam je već u kampu talentiranih dječaka u kojem se nastavio hokejaški razvijati. Uskoro će zaigrati za juniorsku reprezentaciju, a član CSKA postaje 1975. godine sa svojih 18. I s CSKA osvaja 13 titula prvaka, koja je jednostavno nepobjediva. Kroz sve te godine, Slava je postao jedan od najboljih defenzivaca svijeta, pravi buldog na ledu.

Kapetan u klubu i reprezentaciji. Velika zvijezda Sovjetskog Saveza. Koji je opet kao i većina njegovih suigrača živio u jednom posebnom režimu. Dva kreveta, umivaonik, mali ormarom, nešto poput sobe u studentskom domu. U vojarni. Četiri treninga dnevno, kući je kaže znao za godinu dana biti 13 dana. Iznad svih tih silnih vrhunskih igrača bio je jedan čovjek. I tata i mama i supruga, sve. Viktor Tikhonov. Trener koji je kontrolirao sve.

- Imali smo jedan telefon i onda stojiš u redu da bi pozvao kuću. Oni koji su znali biti prvi u redu su bili baš sretni. Sobe, ne nisu bili kao u studentskim domovima, tamo su bile ljepše, prisjećao se Fetisov. Neki momci su pokušali pobjeći, nisu imali šanse.

- Kad putujete u inozemstvo, putovnicu i vizu ćete dobiti od agenta KGB -a udaljenog samo nekoliko metara ispred carine, a zatim ćete ih predati drugom agentu KGB -a s druge strane, otprilike je to tako izgledalo.

Ulazi u otvoreni rat

Fetisov je naravno to cijelo vrijeme razmišljao o odlasku, imao je čak i obećanja nekih  komunističkih čelnika da će nakon završetka sezone 1988. godine dobiti dozvolu za odlazak u NHL, ali od toga nije bilo ništa. Početkom siječnja 1989., istog dana kada je Fetisov potpisao ugovor s Đavolima, primio je Lenjinov orden, dodijeljen za izuzetna postignuća. Jedan od onih koji je bio protiv odlaska Slave u Devilse svakako je bio Tikhonov. I onda je Slava jednostavno krenuo u rat. Protiv jednog izuzetno moćnog čovjeka kao što je Tikhonov.

- Osjećate da jednom u životu morate učiniti nešto posebno, da morate riskirati.

Jednostavno je u takvoj situaciji jednog dana ušao u ured svog trenera i rekao mu lice

- Ne želim igrati za CSKA!

Je li tog trenutka sebi napisao smrtnu presudu? Za većinu, jeste. Dan poslije Slava je već bio odbačen od prijatelja, nije mogao trenirati, Tikhonov je za medije već imao spremnu priču kako je njegov sada već bivši kapetan postao alkoholičar, kako se liječio i u bolnici pravio rusvaj. Tvrdio je jednostavno da se prodao.

Slavina supruga, roditelji našli su se pod velikim pritiskom, prijetilo se Sibirom, uhićenjima, suigrači su mi okrenuli leđa, čak i najbolji prijatelji. Poput Kasatonova, ali bilo je i onih koji su pružili ruku. Recimo, Gary Kasparov koji mu je poručio:

- Samo ti možeš srušiti ovaj sustav, može sve promijeniti.

A Slavina borba je trajala, ali on niti jednog trenutku nije razmišljao da popusti. Na kraju je otišao na sud. Odlučio je ići u glavu sustava. Bez pardona. Gdje je želio vidjeti da li je zakon zabranjuje vojniku da potpiše ugovor s jednom od momčadi NHL-a.

Slava je uspio

Nisu mu mogli dokazati da ne može, pa su onda počeli provlačiti priču kako je baš Fetisov pokazao kako Sovjetski Savez postaje demokratska zemlja. Nakon borbe koja je potrajala 18 mjeseci, 13. kolovoza 1989. godine, Slava i njegova supruga su čekali na međunarodnom aerodromu u Moskvi da se ukrcaju u let za New York.

- Sve dok nismo poletjeli, nisam bio siguran u pobjedu.

Međutim, po dolasku u Ameriku nije sve bilo idealno. Fetisov je došao potrošen prije svega psihički. Nije imao previše vremena da se pripremi. Ali njegova borba nije bila uzalud. Ukupno se sedam igrača iz Sovjetskog Saveza pojavilo u NHL, ali su oni imali dogovor s državo da pola novca od ugovora šalju u državu. Kada su Devilsi prodali Detroitu Fetisova on nije ni mogao sanjati da će tamo zaigrati zajedno s Konstantinovom, Larionovom, Kozlovom i Fedorovom. I gomilom Kanađana, trojicom Šveđana i samo dvojicom Amerikanaca.

Momčad koja je uspjela tri sezone zaredom biti najbolja, nedodirljiva. Slava je karijeru završio ipak u dresu CSKA 2010. godine.

- Moj život je bio takav kakav je bio. Da nisam uradio neke stvari, možda se sve ovo ne bi niti dogodilo. Ako imate priliku učiniti nešto posebno, a ne pomoći sebi nego pomoći drugima, morate to učiniti ili ćete uvijek požaliti. Shvatio sam da imam priliku pomoći. To je bilo moje vrijeme, kaže Fetisov koji će ostati prvi igrač iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza koji je dobio vizu i dozvolu za igranje u NHL-u. Po završetku karijere odigrao je ključnu ulogu u dovođenju Olimpijade u Sochi i šest godina obnašao dužnost ministra sporta.