Ljubitelji košarke ga prije svega pamte kao igrača New Jersey Netsa koji su dva puta, 2002. i 2003. godine, igrali u velikom finalu.
U toj ekipi je Collins ostao najduže, od 2001. do 2008. godine. Kasnije će igrati za Memphis Grizzliese, Minnesota Timberwolvese, Atlanta Hawkse, Boston Celticse, Washington Wizardse i Brooklyn Netse. Sve ono što je u svojoj igračkoj karijeri napravio do tog trenutka ostalo je bačeno u stranu nakon što svibnja 2013. godine postao prvi košarkaš koji je otvoreno priznao da je gay.
"Nisam imao za cilj da budem prvi otvoreno gay sportista koji igra u nekom velikom američkom timskom sportu. Ali pošto jesam, drago mi je što mogu započeti razgovor. Volio bih da nisam dijete u učionici koje diže ruku i govori: "Ja sam drugačiji." Da je bilo po mom, neko drugi bi to već uradio. Niko nije, zbog čega dižem ruku. Moje putovanje samospoznaje i samopriznanja započelo je u mom rodnom gradu Los Angelesu i vodilo me je kroz dva državna srednjoškolska prvenstva, NCAA Final Four i Elite Eight, te devet doigravanja u 12 NBA sezona.
Sada sam slobodan igrač, doslovno i figurativno. Došao sam do tog zavidnog stanja u životu u kojem mogu raditi gotovo sve što želim. A ono što želim je da nastavim igrati košarku. Još uvijek volim igru i još uvijek imam što da ponudim. Moji treneri i suigrači to prepoznaju. Istovremeno, želim biti iskren, autentičan i istinit", rekao je te 2013. godine Collins za Sports Illustrateda.
Prije pola godine je poslao pismo ESPN u kojem je napisao:
"Prije nekoliko mjeseci moja je obitelj objavila kratko priopćenje u kojem je stajalo da imam tumor na mozgu. Bilo je jednostavno, ali namjerno nejasno. Ali sada je vrijeme da ljudi čuju izravno od mene. Imam glioblastom stadija 4, jedan od najsmrtonosnijih oblika raka mozga. Pojavio se nevjerojatno brzo”, napisao je tada i otkrio da su se prvi simptomi pojavili još u kolovozu.
Situacija je vrlo brzo postala ozbiljna, a Collinsovo se stanje rapidno pogoršavalo.
“Moj je glioblastom ‘multiforman‘. Zamislite čudovište s pipcima koji se šire po donjoj strani mojeg mozga, širine bejzbolske lopte. Biopsija je otkrila da moj glioblastom ima faktor rasta od 30%, što znači da bi se u roku od nekoliko tjedana, ako se ništa ne poduzme, tumor proširio i vjerojatno bih bio mrtav u roku od šest tjedana do tri mjeseca”, govorio je u prosincu, nakon čega je krenuo s “agresivnim liječenjem”.
“Budući da je moj tumor neoperabilan, ako se ide isključivo sa ‘standardnom njegom‘ - zračenjem i TMZ-om - prosječna je prognoza samo 11 do 14 mjeseci. Ako je to sve vrijeme koje mi je preostalo, radije bih ga proveo pokušavajući s tijekom liječenja koji bi jednog dana mogao postati novi standard skrbi za sve”, zaključio je hrabro tada, no pokazat će se da će Collins doživjeti tek još šest mjeseci...