Španjolski Trump - Jesús Gil

Tih godina na sceni su bili Silvio Berlusconi, Bernard Tapie, a onda je došao još jedan gazda. Koji je bio španjolska verzija Donalda Trumpa. Zvao se Jesús Gil. I svi oni koji su u to vrijeme igrali za Atletico ili na bilo koji drugi način surađivali sa ovim kako su ga najviše oslovljavali biznismenom znaju o kakvom se čovjeku radi. I političaru, što je danas nekako idealna kombinacija ako se želite probiti.

Uzeo lovu kao vlasnik građevinske tvrtke

Međutim, Jesús Gil nije bio niti dobar biznismen ni dobar političar, barem u tradicionalnom smislu. Ali uspio je doći do velikog bogatstva i popularnost zahvaljujući silnim manevrima. Ovakvim ili onakvim. Do prve veće love, Jesús Gil je došao kao vlasnik građevinske tvrtke. Tamo negdje 1969. godine tek završeni kompleks Segovia, koji je izgradila Gilova kompanija, tragično se srušio, pri čemu je 58 ljudi smrtno stradalo. Istraga je utvrdila kako se zgrada urušila jer je izvođač radova radio onako po svome, nije koristio usluge arhitekata i nadzornika te je sve išlo bez službenog plana izgradnje. Čak se ni cement pošteno do kraja nije ni osušio prije nego što je zgrada stavljena na korištenje.

Jesús je proglašen krivim, zaradio je pet godina zatvora, ali je bio slobodan nakon 18 mjeseci.Pomilovao ga je sam diktator Franco. Ništa neobično jer je Gil ipak malo "naginjao" desno. Iako je za sebe volio reći kako je u 9 ujutro bio komunista, u 10 ujutro socijalista, poslije 11 već desničar. Jedan od uzora mu je upravo bio nitko drugi nego Franco. Kada su puno godina poslije smrti, njegovog sina Óscara pitali za koga misli da bi njegov otac danas glasao, on je rekao ni za koga, samo za sebe.

Samo da ljudi pričaju o njemu

Jesús Gil je imao dovoljno novca, bio je bogat čovjek, petljao se u politiku. Međutim, ono što je Jesúsu bilo najvažanije, jeste da se priča o njemu, da je stalno prisutan u medijima, bez obzira je li izložen nekim kritikama. A onda je tamo 1987. godine odlučio da se kandidira za predsjednika Atletico Madrida.

Dvije noći prije predsjedničkih izbora pojavio se u noćnom klubu zajedno s tada još uvijek zvijedom Porta, Paulom Futreom. Usput je svima oko sebe pričao priču kako je baš Portugalac prvo veliko pojačanje Atletica ako on bude izabran za predsjednika. Njegov protukandidat Enrique Sánchez de León nije imao šanse sa svojih 3.465 glasova, jer je Gil dobio 6.219.

Od tog trenutka Atletico Madrid postaje klub koji više nikada neće biti isti. U sedamnaest godina Gil nikada nije odustao od zabave, promijenio je 39 menadžera, 141 igrača je potpisao, riješio se omladinskog pogona pa je ostao bez Raúla. Gil je izveo klub na burzu i nije napravio uspjeh kakav je očekivao, tako da je trebalo nešto novca uštedjeti, zadržao je samo U-19 momčad koju je morao imati.

Atletico je bio paravan

Međutim, oni koji su bolje pratili situaciju u klubu i koji su poznavali Jesúsa su bili svjesni činjenice da je to jedan njegov manevar. Atléticova omladinska škola je koristila terene u parku El Retiro u samom centru Madrida. Gilov cilj je bio privatizirati te terene i napraviti jednostavno zgradu. Vjerojatno vam i ovo zvuči poznato. Međutim nije uspio.

E sada opet, nije imao novca za omladinski pogon, ali je "balahao" kako to mi kažemo kada je u pitanju kupovina igrača. 35 milijuna maraka za  Christiana Vierija, pa onda novac za Futrea, Peneva, Esnáidera, Bejbla, Juninha ili trenere Antića, Sacchija, Ranijerija. Kruna je naravno bila sezona 1995/96 kada je osvojena dupla kruna koju je Gil proslavio šetnjom na slonu kroz Madrid. Usput je Atletico pretvorio javno ograničeno sportsko društvo. Navijači to nisu odmah uzeli za ozbiljno, kasnije je prekasno.

Gil i njegov poslovni partner i sadašnji predsjednik Enrique Cerezo proglašeni su krivima da su nezakonito stekli svojih 236.056 dionica u klubu, ali je rok zastare istekao do trenutka kada je ovo otišlo na sud i bilo im je dozvoljeno da ih zadrže, tako da je sin Ángel Gil vlasnik određenog broja dionica i danas odnosno da je bolje rečeno vlasnik više od polovine dionica kluba.

Grozne izjave 

Gil je stalno u medijima jer u svom stilu komentira dešavanja na terenima, suđenje. Michela Vautrota je žestoko vrijeđao nakon što je Atletico ispao iz Europe 1989. godine.

"Nisam bio iznenađen njegovim suđenjem. On nije vila, on je - pederčina, rekao je tada Gil i zaradio jednoipolgodišnju suspenziju. Nezvanično, u posljednjem trenutku je zaustavio dogovoreni transfer Jürgena Klinsmanna zbog toga što mu je netko rekao da je Nijemac homoseksualac.

Ajax koji je u dvije utakmice četvrtfinale Lige prvaka nekako prošao Atletico nazvao je "reprezentacijom Konga" zbog broja tamnoputih igrača.

"Pogledaš u jednu stranu i vidiš četiri crna igrača kako se zagrijavaju, pogledaš na drugu stranu, vidiš ih pet, a na terenu još trojica. Crnci su iskakali od svugdje, kao da je u pitanju stroj za churrose", objasnio je Gil svoju izjavu.

Nakon Atletica ide i politika

Početkom devedesetih je Gil osnovao stranku Grupo Independiente Liberal (skraćeno GIL) te je izabran za gradonačelnika Marbelle te iste godine. Stranka bila je ekstremno desničarska, a osvojila je dvije trećine mjesta u gradskom vijeću na krilima Gilovih obećanja kako će grad srediti. Njegov slogan je bio "Učinimo Marbellu ponovo velikom". Pod njegovim vodstvom, stopa kriminala i pokazatelji siromaštva su u određenoj mjeri pali s deportacijom stranaca, podmićivanjem beskućnika da mijenjaju gradove i navodnim nasiljem nad prostitutkama kako bi ih lakše rastjerali.

Kao takav, Gil je reizabran još tri puta i ostao je popularan među svojim glavnim glasačima. Istovremeno, čak je zaradio i slavu širom zemlje svojim zabavnim komentarima vezanim za Atlético – obećavši da će pucati na igrače iz mitraljeza, pa je snimljen kako pita svog konja za savjet da li da smijeni trenera ili ne, dok je sucima poslao poklone donjeg veša. Međutim, sve je to bilo Jesúsu malo, pa je počeo razmišljati o poziciji premijera države, a onda su se stvari počele komplicirati.

Polako se počelo ulaziti u trag novca koji je išao kroz Atletico, pa se utvrdilo kako je Gil prisvojio 30 milijuna eura "općinskog novca".

Malo se i novca opralo

Stvari su krenule u suprotnom pravcu, Atletico će se spustiti u drugu ligu, Gil će dobiti silne zabrane, pa će i povući sa mjesta gradonačelnika Marbelle. Kako je vodio Atletico Madrid najbolje potvrđuje činjenica da je dva mjeseca nakon smrti sud osudio njega i njegovog sina Miguela Ángela da su oštetili klub za gotovo 20 milijuna eura kupivši četiri bezvrijedna igrača. Oni su to radili na način da su dvojica igrača već bila u vlasništvu Atletica te ih je Gil ponovno kupio, dok druga dvojica uopće nisu stupili nogom u klub ni prije kupovine ni nakon. Novac je otišao na račun tvrtke Soccer Advertising koja je, pogađate, bila u vlasništvu oca i sina Gil.

Kasnije će sudovi u Španjolskoj dokazati kako je u periodu 91-95, Gil iz gradske blagajne "zagrabio" nekih 35 milijuna eura pa ih prebacio na račune fiktivnih tvrtki. Prema izjavama Gila koji je bio živ u tijeku tog procesa za sve je bio kriv njegov odvjetnik.

Ljudi su godinama glasali za Gila koji je vodio grad Marbellu na isti način kao i Atletico. Najvažnije je bilo da se neka lova skloni u stranu. Zato je i grad i klub ostavio u užasnom stanju. Nije i prvi ali ni zadnji. Kada nešto ovako čitate čini vam se kako je Gil tu bio negdje blizu nas, kako ovakvih ljudi u BiH ali i šire ima i više nego dovoljno.

Otišao kao kriminalac

Zato smo i rekli da je bio neka španjolska verzija Trumpa. Jesús Gil je bio biznismen, političar, predsjednik Atletico Madrida, bio je i seksist, homofob, ksenofob, rasist, ali je u ustvario bio samo jedno - kriminalac. I nije jedini u svijetu nogometa. Koji vrlo vjerojatno nije imao nekog znanja o nogometu, ali je bio tu da se istakne, nešto kaže. Nije dočekao te najbolje godine Atletica, preminuo je 14. svibnja 2004. u 72. godini života od krvnog ugruška na mozgu. Neki su spremni reći kako i dalje njegov duh negdje lebdi iznad novog stadiona "njegovog" Atletica.