- Dres Real Madrida je bijel, može se umrljati blatom, znojem ili čak krvlju, ali nikada sramom, često je znao reći legendarni Santiago Bernabéu Yeste, tvorac onoga što danas znamo kao jedan od najvećih klubova Europe, Real Madrida. 

Jednostavno, on je takav bio, nije prihvatio prosječnost, samo pobjede i trofeji dolazili su u obzir.

Sve je započelo u Almansi, na istoku Španjolske. Rođen 8. lipnja 1895. u provinciji Albacete, Santiago Bernabéu Yeste preselio se s roditeljima u španjolsku prijestolnicu kao malo dijete.

U svojim tinejdžerskim godinama pridružuje se omladini madridskog nogometnog kluba - kakav je klub u to vrijeme još bio poznat. Imao je svega 17 godina kada je debitirao za prvu momčad.

U istoj godini kada osvaja svoj prvi trofej kao igrač Reala. Radilo se u Kupu Kralja. U dvije utakmice tadašnji Madrid FC je bio bolji od momčadi koja se zvala Arenas Club de Getxo. U tim finalnim okršajima Santiago nije bio strijelac, ali zato jeste recimo Sevilli zabio pet komada u dvije utakmice, pa je u polufinalu dodao još dva gola.

Igračku karijeru je završio 1926. godine, nakon 79 utakmica i 68 postignutih golova. Još dok je bio aktivan kao igrač, Santiago Bernabéu uspješno je završio studij prava i primljen je u odvjetničku komoru.

Ipak, te njegove nazovimo ih pravničke aktivnosti naglo prekida građanski rat, a Santiago bježi u Francusku.

Kada se vratio moga je samo plakati. Klub praktički nije ni postojao. Stari stadion Chamartín je bio devastiran, trofejna sala zapaljena i opljačkana. Članovi kluba su bili ili nestali ili poginuli.

Krenuo od nule

Sve to nije poljuljalo Santiaga koji je zasukao rukave i počeo raditi i stvarati jedan novi Real Madrid. Iako se uspon i stvaranje Reala i dan danas povezuje s diktatorom Francom koji jeste navijao za Real, priča je nešto drugačija.

Atlético Madrid, koji je u međuvremenu preimenovan u Atlético Aviación, preuzeo je sportsku prevlast u španjolskoj prijestolnici nakon rata i to je jedan od razloga zašto se Bernabéu žestoko usprotivio bilo kakvim optužbama da je Real bio režimski klub:

- Ono što je diktatura Franca učinila je jedno veliko ništa. Bili smo iskorišteni i nikada nam nisu dali ni pet centi, pojasnio je jednom prilikom Bernabéu.

I bio je u pravu. Franco je najviše klub koristio u diplomatske svrhe, kako to obično biva. Usprkos svim problemima s kojima se susretao, Santiago Bernabéu nije odustajao.

Zahvaljujući svojim vezama i poslovnim kontaktima, uspio je kako se to kaže osigurati određena sredstva. Ciljevi novog predsjednika bili su jasno definirani: želio je stvoriti najveći klub na svijetu.

Da bi to učinio, trebao mu je novi veliki stadion zahvaljujući kojem bi mogao uzeti nešto novca od ulaznica.

Istodobno je potaknuo reorganizaciju svih klupskih struktura i promicao profesionalizaciju na svim razinama - a rad je urodio plodom.

Di Stéfano je prvi izbor

1947. dovršen je Nuevo Estadio Chamartín, a osam godina kasnije preimenovan je u Estádio Santiago Bernabéu. Sljedeća meta, predsjednika Reala bio je veliki Alfredo Di Stéfano.

- Želim ovog igrača, bez obzira na cijenu, ovaj Argentinac mora igrati u Madridu, tvrdio je Santiago koji ga je uspio ukrasti ispred nosa ljutom rivalu Barceloni. I već sljedeće sezone, Real je bio prvak. Nakon 21 godine čekanja. Tu je titulu s tribina novog stadiona promatrao i Florentino Pérez, kao dječak od sedam godina.

Dvije godine kasnije, Real je već prvak Europe, a Santiago je nastavio s dovođenjem vrhunskih, tada najboljih igrača na svijetu. Prvo su stigli Di Stéfano i Paco Gento. Zatim Héctor Rial i Kopa, a 1958. je u klub došao i veliki Ferenc Puskás.

U studenom 1956. godine, nakon sovjetske vojne intervencije koja je ugušila revoluciju u Mađarskoj, dio Honvedovih igrača — među kojima je bio i Puskás — odbio se vratiti kući s gostovanja iz Španjolske.

FIFA ih je suspendirala i nije mogao dvije godine. Po okončanju suspenzije, već je bio u nekim godinama, s popriličnim viškom kilograma.

- Predebeo sam, nema šanse da mogu igrati, rekao je Mađar Bernabéuu kada je stigao na razgovor.

- To nije moj problem, nego tvoj, odgovorio mu je kratko Bernabéu prije nego mu je ponudio ugovor za koji će izdvojiti u to vrijeme nevjerojatnih 100.000 dolara.

Jednostavno, Santiago nije odustajao. I na kraju je uspio.

Za njegova mandata Real Madrid je osvojio 1 Interkontinentalni kup, 6 Europskih kupova, 16 naslova prvaka, 6 Španjolskih kupova, 2 Latino kupa i 1 Copa Eva Duarte.

Stvorio mit o velikom Realu

Čovjek kojem klub duguje više od bilo kojeg igrača umro je 2. lipnja 1978. Don Bernabéu je otac i osnivač "mita o Real Madridu".

Bio je vizionar u svom uredu i uspio je prevladati svaku prepreku i otpor kada je u pitanju njegov klub, ali u konačnici bio je nemoćan suočiti se s karcinomom koji mu je dijagnosticiranim 1977. godine.

Ono što ostaje je "njegov" časni stadion i klupska filozofija koju propagira, a koja se i danas živi i koja Real čini tako posebnim. Descansa en paz, Señor Santiago