Subota je 10. travanj. Vrijeme za novi El Clasico. U trenutku kada se vodi žestoka borba za naslov prvaka. Madridski Atletico kao prvi ima 66 bodova, Barcelona je sakupila 65, dok je Real Madrid treći, zaostaje za Atleticom tri boda.

Upravo zbog položaja klubova na tabeli, ovaj derbi večeras će biti jedan od onih "najavažnijih" jer je ostalo samo devet kola do kraja. Pa tko izgubi, mogao bi imati velike probleme. Iako znamo kakva je ovo sezona u Španjolskoj.

Sezona u kojoj kao da su se dva najveća kluba nadmetala tko će više puta razočarati svoje navijače. Međutim, bez obzira na sve, pa i turbulencije unutar momčadi i jedni i drugi su tu, bore se za titulu. A njihovo rivalstvo traje.

U čast mladog kralja

Uostalom, prva utakmica između ove dvije momčadi odigrana je još davne 1902. godine. Od svibnja te godine kada je Alfonso XIII službeno postao kralj.

Ustvari, on je bio kraj automatski po svom rođenju, jer je njegov otac Alfonso XII, umro od tuberkuloze, dok je mali bio u stomaku svoje majke. Jedna takav čin značio je stanovništu Madrida jako puno. Jer ipak je to krunidba kralja.

I kako to obično biva, svi oni koji su bili blizu tu negdje budućeg kralja trudili su se dodvoriti na određeni način.

Tadašnji predsjednik kluba iz Madrida (FC Madrid), koji je osnovan samo par mjeseci ranije Carlos Padrós odlučio je organizirati nogometni turnir. Imao je podršku samog gradskog vijeća i njegovog gradonačelnika, gospodina Aguilere koji je pripremio pehar.

Pozivi su poslati Barceloni, kojoj su se pridružili Bizcaya, današnji Atheltic Bilbao te već sljedeće godine ugašeni New Foot-Ball Club.

Turnir će igrati tri dana, naziv turnira je "La Copa Coronación" što će ustvari biti najava nastanka Kupa Kralja.

Na početku prijateljske i Kup utakmice

U to vrijeme Kraljevski španjolski nogometni savez još nije bio osnovan, pa nije bilo državnih natjecanja i ovo je bila jedna rijetka prilika da se običan svijet upozna sa tim nogometom, da se međusobno sastanu klubovi iz cijele Španjolske.

Baskijci su imali najbolju momčad, pa je njihov plasman u finale bio očekivan, dok su na drugoj strani morali ukrstiti koplja Barcelona i FC Madrid. Madrid ili današnji Real je bio jako mlad, totalni nepoznanica.

Za razliku od recimo Barcelonu u koja je u tom trenutku imala tri Engleza, Arthura Wittyja, Johna Parsonsa i Henryja Morrisa, Švicarce Joana Gampera i Georgea Meyera.

Dobro, imao je recimo i Madrid jednog Engleza, Arthura Johnsona, jednog ali vrijednog koji je zabio prvi gol u nečemu što će kasnije jedan od najvećih nogometnih orkšaja na svijetu. Barcelona je pobjedila, nakon preokreta uz dva gola Steinberga i jedan Morrisa 3:1.

Utakmica je igrana na madridskom hipodromu de la Castellana. Real je igrao u sastavu Sevilla, Molera, M. Giralt, Góngora, Spottorno, Palacios, Johnson, José Giralt, Neyra, Armando Giralt i Celada.

Boje Barcelone branili su Reig, Pamies, Witty, Llobet, Terradas, Meyer, Valdés, Parsons, Steinberg, Gamper i Morris. Utakmicu je zanimljvo, sudio jedan igrač Bizcaye koja je očekivano osvojila trofej.

Iz godine u godinu sve veće rivalstvo i mržnja

Novi derbi je stigao tri godine kasnije, Barcelona je na svom terenu slavila 5:2. I u narednom je razbila Real 7:0, koji je svoju prvu pobjedu dočekao tek 1916. godine u polufinala Kupa.

Ipak pravo rivalstvo je počelo tek kada se počelo igrati za bodove od 1928. godine. Kako su godine prolazile, ono je bilo sve veće i polako je u pojedinim godinama počelo da prerasta nešto više, nešto gore, mržnju.

Posebno nakon što je kolovoza 1936. Francova žandarmerija uhitila i bez suđenja ubila predsjednika Barcelone Josepa Sunyola.

Sa svakom novom utakmicom pisane su neke nove stranice povijesti ovog velikog rivalstva.

Koeman zabio više od Zidanea u El Clasicu

I večerašnji treneri, Koeman sa jedne i Zidane sa druge strane su dali svoj doprinos slaganju i pisanju povijesti, jer su igrali i zabijali.

Zanimljivo, iako je bio defanzivac, Koeman je kao igrač dao više golova od Francuza.

Nizozemac se put puta upisao u strijelce, tri puta s bijele točke, dva puta je sjajno pogodio iz slobodnjaka, dok je Zidane kao igrač tri puta pogodio mrežu Katalonaca.

Ipak, navijači jednog i drugog kluba, ali i ljubitelji nogometa sasvim sigurno pamte dva gola ove dvojice igrača.

Koeman je pogodio iz onog slobodnog udaraca 1992. godine na Wembleyu za prvu, povijesnu titulu prvaka Europe njegove Barcelone, dok je Zidane postigao jedan od najboljih golova u finalima Kupa/Lige prvaka svih vremena, onaj volej kontra Apotekara iz Leverkusena deset godina poslije