Znanost potvrdila ono što zvuči nevjerojatno: Evo što se zaista događa nakon smrti

Znanstveno istraživanje koje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Calgaryju i Nacionalnog istraživačkog vijeća Kanade pružilo je prve izravne fizičke dokaze o fenomenu poznatom kao biofotonska emisija.

Riječ je o iznimno slaboj emisiji svjetlosti koja se događa u živim organizmima i prestaje s trenutkom smrti. Ova spoznaja upućuje na to da sva živa bića, uključujući ljude, tijekom života emitiraju svjetlost koja se gasi s prestankom vitalnih metaboličkih procesa.

Biofotonska emisija kao pokazatelj životnih procesa

Iako se koncept bioloških elektromagnetskih emisija ponekad povezuje s pseudoznanstvenim interpretacijama poput aura, znanstvena osnova za postojanje biofotona utemeljena je prije nekoliko desetljeća.

Njemački fizičar Fritz-Albert Popp je još 1970-ih i 1980-ih godina uveo termin i teoretizirao o njihovoj ulozi u staničnoj komunikaciji.

Ova svjetlost, poznata i kao ultra-slaba emisija fotona (UPE), intenzitetom je znatno ispod praga ljudskog vida, procjenjuje se da je tisuću do milijun puta slabija.

Nastaje kao nusprodukt biokemijskih reakcija ključnih za stanični život, osobito onih vezanih uz oksidativni metabolizam u mitohondrijima i reaktivne kisikove vrste (ROS).

Nužno je razlikovati ovu pojavu od termalnog zračenja tijela ili od znatno jačih oblika bioluminiscencije, kakva je prisutna kod krijesnica. Riječ je o autentičnoj svjetlosti koju generira sam organizam.

Mjerenje biofotonske emisije na živim organizmima

Kako bi potvrdili da se ova emisija može mjeriti na razini cijelih organizama, a ne samo na staničnim kulturama ili izoliranim tkivima, istraživači Vahid Salari i Daniel Oblak koristili su iznimno osjetljive EMCCD kamere.

U eksperimentu objavljenom u časopisu The Journal of Physical Chemistry Letters, predmet promatranja bili su miševi te listovi dviju biljnih vrsta.

Miševi su stavljani u tamne komore gdje je njihova biofotonska emisija snimana tijekom jednog sata. Nakon eutanazije, snimanje je nastavljeno još jedan sat, pri čemu su tijela miševa održavana na normalnoj tjelesnoj temperaturi kako bi se isključio utjecaj toplinskih promjena.

Rezultati su bili nedvosmisleni: kamere su zabilježile statistički značajno smanjenje emisije biofotona neposredno nakon smrti, čime je potvrđeno da je ovaj fenomen izravno povezan s aktivnim metaboličkim procesima.

Povećana emisija je odgovor na stanični stres

Slični rezultati dobiveni su i u pokusima na listovima potočarke (Arabidopsis thaliana) i biljke Heptapleurum arboricola.

Istraživači su utvrdili da su oštećeni dijelovi listova, podvrgnuti fizičkom ili kemijskom stresu, emitirali značajno višu razinu biofotona u usporedbi sa zdravim, neoštećenim dijelovima.

"Naši rezultati pokazuju da su oštećeni dijelovi svih listova bili značajno svjetliji od neoštećenih dijelova tijekom svih šesnaest sati snimanja", navodi se u studiji.

Ovaj nalaz osnažuje hipotezu da su reaktivne kisikove vrste (ROS), koje stanice pojačano proizvode kao odgovor na stres, primarni izvor ove suptilne emisije svjetlosti.

Ovi rezultati otvaraju mogućnost da bi mjerenje iznimno slabe svjetlosti koju proizvode stanice moglo postati vrijedan dijagnostički alat, piše Science Alert. 

Potencijal daljinskog i neinvazivnog praćenja staničnog stresa u tkivima pacijenata, ili praćenja zdravlja usjeva u poljoprivredi, mogao bi dovesti do značajnog napretka u medicini i biotehnologiji. Time bi se omogućio uvid u stanično zdravlje u stvarnom vremenu.

Potvrda da ova emisija svjetlosti prestaje sa smrću nije samo važno znanstveno otkriće, već nudi i novu perspektivu za razumijevanje temeljnih procesa koji definiraju život.