Treba prestati s nametnutom povijesnom laži o stećcima

U posljednje vrijeme vrlo je aktualna tematika tzv. srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika stećaka koji se sve više, što je jako pohvalno, istražuju, razotkrivaju te zaštićuju.

Pročitajte još

U kamenu uklesano

Dr.sc.Goran Glamuzina, geolog piše kako, iako uistinu znatan broj stećaka pripada srednjovjekovnom povijesnom razdoblju, već je mnogima iole upućenijima u realni arheološki kontekst stećaka, kristalno jasna činjenica da stećak idejno i morfološki kao megalitni vid nadgrobnog spomenika, izvorno uopće ne pripada srednjem vijeku već prapovijesnom dobu.

''I što je najzanimljivije, dokaza na terenu za izvorno prapovijesno porijeklo stećaka postoji jako mnogo, pogotovo na prostoru južne Hercegovine, pri čemu je posve druga stvar ta, što su takvi nebrojeni vidovi prapovijesne grobne arhitekture sa stećcima od strane struke i do sada napisanih radova, djela i knjiga o stećcima, uvelike ignorirani i stavljeni pod tepih'', navodi Glamuzina.

Dodaje da, iako je već na internetu prisutan jedan pravi pokret koji jasno shvaća, vidi i razumije pravi, tj. prapovijesni izvorišni kontekst pojave stećka, ovim putem samo želi čitateljima pokazati jedan od takvih neoborivih materijalnih dokaza - o prapovijesnim, tj.ilirskim stećcima na ovom našem području.

''Pogledajte jedan takav ilirski stećak u obliku masivne pravokutno fino isklesane kamene megalitne ploče teške gotovu tonu, koja predstavlja pokrovnu ploču jednog nevjerojatnog ilirskog 'kneževskog' groba kojeg sam otkrio na samom vrhu jedne megalitske gradine u blizini sela Gradac u neumskom zaleđu.  Ono što osim vidljive monumentalne arhitekture ove grobnice sa stećkom, predstavlja neporecive dokaze da stećak kao i čitava grobnica pripada Ilirima jest ogromno mnoštvo prapovijesne (ilirske) keramike iz kasnog brončanog te ranog željeznog doba, koja se nalazi doslovno posvuda uokolo, te što je najindikativnije, i unutar same grobne komore. A sama ova kneževska ilirska grobnica po svojoj monumentalnoj kružnoj arhitekturi uokolo središnjeg groba, ima jasne paralele i gotovo istovjetnu arhitekturu ranije pronađenim prapovijesnim grobovima na otoku Korčuli na brdu Kopila, zatim podno Velebita na brdu Drvišica, te poput otkrivenih ''helenističkih'' grobova kod Ljubuškog. No, za razliku od sviju njih, ovaj ilirski grob je i do petsto i više godina stariji, te ima puno monumentalniju arhitekturu s doslovno pravim isklesanim stećkom kao centralnim vršnim nadgrobnim spomenikom ispod kojega se nalazi velika, iznutra fino ozidana grobna komora. Te ono što je najbitnije za istaći, da osim ovoga, na području Hercegovine, ima još mnogo sličnih pravih ilirskih stećaka, razmještenih po brojnim prapovijesnim tumulusima te gradinama, koji su podignuti u isto vrijeme kad i tumulusi i gradine, a to nije srednji vijek već prapovijesno doba'', navodi Glamuzina.

Dodaje kako bi konačno ''trebalo prestati s nametnutom povijesnom laži da su stećci isključivo srednjovjekovni nadgrobni spomenici, jer je takvo kronološko tretiranje stećaka postalo već uvelike smješno i naivno, budući da je čitav ovaj kraj, ali i područje susjedne Dalmacije, prepuno neoborivih, poput ovoga neumskog, materijalnih dokaza, da stećak izvorno pripada Ilirima i prapovijesnom razdoblju, a što im samim time pridaje i znatno veći značaj stećka kao monumentalne (pra)povijesne baštine''.