U središtu burnih diplomatskih odnosa između Ilira i Rimljana, prema zapisu grčkog povjesničara Polibija, stoji snažna, ali kontroverzna figura – kraljica Teuta. Polibije je svojim djelom ostavio najdetaljniji prikaz ovog prvog susreta civilizacija na istočnoj obali Jadrana, fokusirajući se upravo na Teutinu ličnost i njezinu ulogu u povijesti. Njegova analiza, kako ističe i sam autor, nije samo povijesni zapis, već i komentar tadašnjih društvenih i rodnih normi.
Od prvog pasusa Polibije jasno izražava stav: "Teuta je prosuđivala na ženski način, politički kratkovidno i impulsivno." Kraljica je, po njegovim riječima, prihvatila politiku nasilja i pljačke, dopuštajući gusarenje koje će Rimljanima poslužiti kao izgovor za vojnu intervenciju. Polibije ne štedi na kritici: "Njezine odluke nisu bile vođene razumom već emocijama, što je dovelo do sukoba i njezina pada s prijestolja."
Teutina reakcija na rimske diplomatske zahtjeve također je oštro ocijenjena: dok su Rimljani tražili zaštitu svojih trgovaca i kažnjavanje pljačkaša, Teuta im je hladno odgovorila kako "nema zakonskih prava nad privatnim osobama koje pljačkaju na moru". Ovakav odgovor, naglašava Polibije, pokazuje ograničenost javne vlasti u Iliriji, ali i Teutinu nespremnost da odgovori na izazove velike politike.
Polibije, pišući iz perspektive tadašnjih grčkih i rimskih vrijednosti, često koristi Teutu kao simbol svega onoga što je "barbarsko" i opasno za poredak – strastvenost, sklonost nasilju i politička naivnost. "Teuta je, vođena ženskim slabostima i moći, posegnula za ubojstvom rimskih poslanika", zaključuje Polibije, otvarajući tako vrata ratu.
No, takav pogled nije bio univerzalan. Drugi antički autori, poput Apijana, prikazuju Teutu kao odgovornu i diplomatski svjesnu vladaricu koja je pokušavala izbjeći sukob. Ipak, Polibijeva verzija postaje dominantna, oblikujući zapadnu percepciju o moćnoj ženi na čelu "barbarskog" naroda.
Povijest ilirske kraljice, kako nam je prenosi Polibije, zapravo je ogledalo tadašnjih predrasuda prema ženama na vlasti i političkim protivnicima Rima. Teuta ostaje upamćena kao vladarica koju su emocije i okrutna politika dovele do sukoba s najmoćnijim carstvom starog svijeta – i postala je, zahvaljujući Polibiju, trajni simbol "opasne žene" u povijesti Balkana.
