Potpukovnik JNA: Naredili su nam da oborimo NLO!

Potpukovnik avijacije JNA Trifko Radeta, u razgovoru za srbijanski list Kurir tvrdi kako je u svojoj karijeri pilota imao bliske kontakte s vanzemaljcima. Jedan od susreta sa NLO imao je 1986. godine nedaleko od Zadra.

- Imali smo noćni let i tom prilikom nekoliko pilota je uočilo letjelicu i svijetlost koja se bukvalno igrala s nama. Kretala se iznad, pa ispod nas, lijevo, desno, da bi na kraju nestala. Vojni radari nisu mogli da identificiraju objekt, a nama je ubrzo stiglo naređenje da stignemo letjelicu i oborimo je. Međutim, nismo uspeli da je stignemo - prisjeća se potpukovnik avijacije Radeta Trifko, kome je to bio drugi susret sa NLO.

''Let je tekao bez ikakvog problema, dok u penjanju ka zoni u traverzi Cresa nisam primijetio leteći objekt, cilindričnog oblika cigare i boje aluminija. Teško je odrediti njegovu dimenziju, ali recimo da je bio dužine do 20, a širine do četiri metra. Odmah sam o ovome izvijestio nastavnika u drugoj kabini, koji je preuzeo komande i manevrima doveo avion u poziciju da i on može dobro da ga vidi. Objekt je letio brzinom ne većom od 100 kilometara na sat, na oko 1.500 metara i na obodu naše zone i zone Krk. Nastavnik Mita je odmah obavijestio AKL (aerodromsku kontrolu letenja) aerodroma Pula i tražio da nam se potvrdi da u zoni letenja nema drugih letjelica. Prije nego što smo od njih dobili odgovor, upozorili smo kolege koje su se nalazile u blizini da obrate pažnju i da ne idu ispod visina rada u zoni, kako ne bi došlo do sudara sa NLO. Ne skidajući pogled sa objekta i konstantno mu se približavajući, doživjeli smo veliko iznenađenje, kada je on odjednom nevjerojatno ubrzao. U narednih pet-šest sekundi izašao je iz zračnog prostora SFRJ na poziciji Trsta, priča za Press Magazin Trifko Radeta, potpukovnik avijacije u mirovini.

On kaže da je zbog ogromne brzine objekt jedino uočila posada koja se nalazila u zoni Buzet.

- Ta posada nam je kasnije izjavila da je proletio ispod njih neshvatljivom brzinom. Tek po izlasku NLO-a iz našeg zračnog prostora i sa ''debelim zakašnjenjem", AKL nas je obavijestio da u toj zoni nema letjelica. Odmah se preko radio-veze javio i dežurni za radarsko navođenje, čovjek koji je u svom poslu zaista bio specijalista u pronalaženju aviona radarom, pa nas je dosta uzbuđeno obavijestio da na nebu iznad Istre nema nijednog letećeg objekta osim naših aviona. Mi pitomci smo po slijetanju prokomentirali događaj, a nastavnici su se povukli u svoje prostorije. Nikada niko nije javno o ovome govorio niti pisao, a najmanje osam pilota je sudjelovalo u ovome viđenju NLO-a - kaže Radeta.

Zašto ste se odlučili da tek posle toliko godina o svemu progovorite?

- Ne mogu da kažem da je netko naredio da se o ovome šuti, ali je sigurno da je bio prisutan strah od toga da nas na redovnim liječničkim pregledima ne proglase nesposobnima za dalju službu. Bio bi suviše veliki rizik da se tolike godine odricanja, truda i učenja bace u vodu zbog nečega što nije nikome škodilo, niti ugrozilo sigurnost letenja. Pogrešno bi bilo zaključiti da sam se poslije toliko godina odlučio da progovorim o ovome slučaju, jer je istina da se do sada za ovakve slučajeve niko nije ni interesirao. Pošto sam nedavno odlučio da sve objavim, svjedok sam umjerenih pa i ekstremnih komentara. Nisam osoba sa estrade, niti javna osoba kojoj je u ovim godinama i u mom statusu potrebna reklama, niti neka skandalozna izjava od koje bih imao neku materijalnu ili drugu korist. Moj, kao i ugled i status moje obitelji u društvu i sredini u kojoj živim, već je dosta poljuljan mojim prethodnim izjavama, što samo govori u kakvom svetu i društvenom okruženju živimo.

Da li je, po vama dostupnim informacijama, bilo još sličnih susreta na našem nebu?

- Na ovo pitanje mogu jednostavno odgovoriti sa - da. I sam sam sudjelovao u još jednom susretu nekoliko godina kasnije, točnije krajem 1987. godine. Predvođeni majorom Milanom Perićem, cijela eskadrila je neuspješno pokušavala da dostigne i obori neobičnu svjetlost, duž gotovo cijele Jadranske obale.