Ibn Haldun, jedan od najutjecajnijih arapskih mislilaca u povijesti, umro je na današnji dan prije 620 godina, 19. ožujka 1406. u Kairu.
Rodio se na području današnjeg Tunisa 27. svibnja 1332. (732. A.H.) godine. Zanimljivo je da se njegova obitelj u Tunis doselila nakon ponovnog kršćanskog osvajanja (rekonkviste) seviljskog područja u Andaluziji (današnja Španjolska).
Ibn Haldun bio je jedan od prvih povjesničara koji su se bavili i filozofijom povijesti. Opisao je povijest Arapa i njima susjednih naroda, pri čemu je zanimljivo da je uzimao u obzir utjecaj klime, geografije, morala i duhovnosti na razvoj ljudskih zajednica.
Ibn Halduna smatra se, zbog njegovog načina razmišljanja, pretečom sociologije kao znanosti. Najpoznatiji je po svome djelu Muqaddimah (Prolegomena ili Predgovor).
Veći dio posljednjeg dijela svog života Ibn Haldun proveo je u Kairu gdje je i umro. U trenutku smrti imao je 74. godine. Njegov lik danas se nalazi na tuniskim novčanicama od 10 dinara.
Ibn Haldunov život relativno je dobro dokumentiran pošto je napisao autobiografiju (al-ta`rîf bi-ibn khaldûn wa-rihlatuhu gharban wa-sharqan, objavio Muhammad ibn Tâwît al-Tanjî, Kairo 1951.) u kojoj se brojni dokumenti, koji se odnose na njegov život, citiraju riječ po riječ.
Ipak njegova autobiografija sadrži malo podataka o njegovom privatnom životu, pa se jednako malo zna o njegovoj obiteljskoj pozadini.
Njegova obitelj, koja je držala mnoge visoke službe u Andaluziji, emigrirala je u Tunis sredinom 13. stoljeća nakon pada Seville na početku rekonkviste. Pojedini članovi njegove obitelji pod tuniskom dinastijom Hafsida obavljali su političku službu; dok su se Ibn Haldunov otac i djed povukli iz političkog života te pridružili mističnom redu.
U svojoj autobiografiji Ibn Haldun utvrđuje svoje porijeklo unatrag do vremena proroka Muhameda kroz arapsko pleme iz Jemena, osobito Hadramauta, koji su došli u Španjolsku na početku islamskog osvajanja u osmom stoljeću.
Obiteljski visoki položaj omogućio je Ibn Haldunu da studira s najboljim sjevernoafričkim učiteljima toga vremena. Klasično arapsko obrazovanje stekao je proučavanjem Kurana i arapske lingvistike, osnove za razumijevanje Kurana i islamskog zakona, Haditha i Fiqha.
Mistik, matematičar i filozof Al-Abili uveo ga je u matematiku, logiku i filozofiju, gdje je ponajviše proučavao radove Averroesa, Avicenne, Razija i al-Tusija. Ibn Haldun je sa 17 godina izgubio svoje roditelje u epidemiji kuge koja je pogodila Tunis.
Slijedivši obiteljsku tradiciju, Ibn Haldun je težio političkoj karijeri. Neprestano promjenjiva politička situacija u tadašnjoj sjevernoj Africi tražila je visoki stupanj vještine, sklapajući saveze i primjereno ih prekidajući, radi izbjegavanja nevolja zbog čestih prijenosa vlasti koje su moć samo privremeno držale u svojim rukama.
S 20 godina je započeo svoju političku karijeru u Kancelarstvu tuniskog vladara, Ibn Tafrakina, s položajem katiba al-'alamaha, koji se sastojao od pisanja finom kaligrafijom tipičnih uvodnih bilježaka službenih dokumenata.
