Znate li koja je razlika između spolno prenosive bolesti i spolno prenosive infekcije?
Spolno prenosivi zdravstveni problemi, poput HIV-a, klamidije ili gonoreje, dugo su bili poznati pod nazivom spolno prenosive bolesti (SPB).
Danas se sve češće koristi termin spolno prenosive infekcije (SPI) jer se smatra medicinski točnijim i manje stigmatizirajućim.
Zašto nova terminologija?
Iako se oba izraza još uvijek koriste, prelazak na pojam “infekcija" ima dvije važne uloge smanjuje stigmu i preciznije opisuje zdravstveno stanje.
Smanjenje stigme
Riječ "infekcija" često se doživljava neutralnije od riječi "bolest".
Manje stigmatizirajuća terminologija može pomoći da se o spolno prenosivim infekcijama otvorenije razgovara, što olakšava prevenciju, testiranje i pravovremeno liječenje.
Medicinska točnost
Infekcija nastaje kada virus, bakterija ili parazit uđu u tijelo i počnu se razmnožavati. To ne mora nužno izazvati simptome. Tek kada se pojave znakovi poput osipa ili rana, infekcija prelazi u bolest.
Budući da mnoge spolno prenosive infekcije nemaju simptome, termin “infekcija” preciznije opisuje stanje.
Najčešće spolno prenosive infekcije
Uključivanje u seksualne aktivnosti (vaginalni, analni ili oralni odnos) povećava rizik od spolno prenosive infekcije. Najčešće infekcije koje biste trebali poznavati su:
HPV (humani papiloma virus) – povećava rizik od raka vrata maternice; lijek ne postoji, ali cijepljenje smanjuje rizik od određenih sojeva
klamidija – najčešća izlječiva spolno prenosiva infekcija; liječi se antibioticima, no često nema simptome, pa može izazvati komplikacije ako se ne liječi
gonoreja – druga najčešća bakterijska spolno prenosiva infekcija, također se liječi antibioticima; može biti bez simptoma, ali dugoročno uzrokuje ozbiljne posljedice
genitalni herpes – uzrokovan herpes simplex virusom (HSV), prepoznaje se po ranicama i mjehurićima
sifilis – bakterijska infekcija koja, ako se ne liječi, može dovesti do ozbiljnih oštećenja zdravlja
trihomonijaza – uzrokovana protozoom, a liječenje je moguće.
Kada i kako se testirati?
Redovito testiranje ključno je jer mnoge spolno prenosive infekcije ne uzrokuju vidljive simptome. Razgovarajte sa svojim liječnikom o učestalosti testiranja, osobito ako imate povećane rizične čimbenike:
• imate više ili povremene seksualne partnere
• imali ste odnos s osobom koja ima spolno prenosivu infekciju
• ne koristite zaštitu redovito i pravilno
• niste cijepljeni protiv spolno prenosivih infekcija za koje postoji cjepivo.
Ako ste spolno aktivni, preporučuje se testiranje barem jednom godišnje, a češće ako ste izloženi riziku, piše Kreni zdravo.
Testiranje obično uključuje krvnu pretragu, uzorak urina, fizički pregled, bris ili Papa test – ovisno o vrsti infekcije.
