Usamljenost negativno utječe na zdravlje

Društvena izolacija značajno povećava rizik od preuranjene smrti nakon srčanog ili moždanog udara, dok osamljenost utječe manje na rizik od obolijevanja od neke kardiovaskularne bolesti nego što su upućivala ranija istraživanja, pokazala je nova studija britanskih znanstvenika.

Nema povezanosti između osamljenosti i razvoja neke srčane bolesti nakon što se u obzir uzmu ostali dobro poznati faktori rizika, poput pušenja, pretjeranog konzumiranja alkohola, loše prehrane i izostanka tjelovježbe, pokazali su rezultati novog istraživanja tijekom kojega su u sedmogodišnjem razdoblju znanstvenici pratili zdravstveno stanje 480.000 Britanaca i Britanki, piše Hina.

 No i kada su uzete u obzir loše životne navike, socijalna izolacija utjecala je na poveći rizik od ranije smrti za tridesetak posto kod ljudi koji su preživjeli moždani ili srčani udar, pokazala je studija objavljena u stručnome časopisu "Heart".

 "Društvena izolacija, a ne osamljenost ostaje neovisan čimbenik rizika za preuranjenu smrt", zaključili su znanstvenici sa Sveučilišta u Helsinkiju.  Ranija nastojanja da se otkrije u kolikoj mjeri osamljenost utječe na razvoj kardiovasklarnih bolesti i smrtnih ishoda od srčanih oboljenja rezultirala su raznolikim rezultatima, djelomično i zbog relativno malog broja sudionika istraživanja. 

U novo je istraživanje profesor Christian Hakulinen sa Sveučilišta u Helsinkiju tijekom sedmogodišnjeg istraživanja uključio 480.000 sudionika u dobi između 40 i 69 godina. Riječ je o najvećoj studiji ovog tipa. 

Sudionici su znanstvenicima podastrli pojedinosti o svojem etničkom porijeklu, stupnju obrazovanja, visini prihoda i životnome stilu te o potencijalnim depresivnim epizodama.  Morali su odgovoriti na pitanje o razini usamljenosti, što je subjektivan osjećaj i o razini društvene izolacije, koju su mjerili količinom vremena što su ga provodili sami ili u društvu s drugim osobama. 

Gotovo 10 posto ispitanika smatralo se društvenom izoliranim, šest posto se smatralo osamljenima, a jedan posto je odgovorio da spada u jednu i drugu grupu.  Znanstvenici su usporedili rezultate s podacima osoba koje su prvi put pretrpjele moždani ili srčani udar, kao i s podacima o osobama koje su od spomenutih bolesti umrle.

No nakon što su razjašnjeni uzroci razvoja spomenutih bolesti, ostala je samo povezanost s društvenom izolacijom.  Ranija istraživanja upućivala su na to da su osobe koje su živjele same ranije umirale, brže podlijegale bolestima pošto su oboljele od raka te da su općenito bile lošijega zdravlja.