Otrovni gušter krije lijek: Kako Gila monster pomaže kod dijabetesa i pretilosti

S jačanjem klimatskih promjena, vjerojatnim kaskadnim klimatskim događajima, gubitkom podzemnih i pitkih voda i tekstovi poput ovoga vjerojatno će nekada u budućnosti postati suvišni, jer neće biti staništa koje nije ugroženo, a sa ugroženim staništima ugrožena je ne samo ravnoteža o kojoj neprestano bruje biolozi, već su ugrožene i sve vrste koje obitavaju na nekom staništu.

To je ono što zapravo znači narušena ekološka ravnoteža. No, dok taj trenutak ne dođe, nastavit ćemo vas informirati o pojedinim vrstama i njihovim doprinosima.

Danas se bavimo gušterom naziva Otrovni bradavičar, poznatijim kao Gila monster (Heloderma suspectum).

Stanište i izgled

Pustinje jugozapada Sjedinjenih Američkih Država i sjevernog Meksika dom su životinji koja na prvi pogled izaziva strahopoštovanje.

Zdepast, spor i jarkih narančasto-crnih uzoraka, Heloderma suspectum jedan je od rijetkih otrovnih guštera na svijetu.

Njegova reputacija u lokalnom folkloru često je bila mračna, no znanstvenici danas otkrivaju sasvim drugačiju priču: ovaj gušter nije samo važan dio pustinjskog ekosustava, već i neočekivan izvor nade u liječenju ozbiljnih bolesti kod ljudi.

Ime dobio po rijeci u Arizoni

Gila monster ime je dobio po rijeci Gila u Arizoni, gdje je prvi put opisan. Raste do šezdesetak centimetara i teži oko 1,5 kilograma.

Koža mu je prekrivena osteodermima, koštanim pločicama koje daju karakterističan perlasti izgled.

Boja tijela, kontrastne crne i ružičaste ili narančaste šare, ima upozoravajuću funkciju: poručuje potencijalnim predatorima da je otrovan.

Unatoč dojmljivom izgledu, Otrovni bradavičar nije agresivan. Veći dio života provodi pod zemljom, izlazeći tek nekoliko tjedana u godini, najviše u proljeće i nakon kiša.

Tada traži hranu: ptičja jaja, male sisavce, gmazove i mlade ptice. Sposoban je pojesti trećinu svoje tjelesne mase u jednom obroku, a zalihe masnog tkiva koristi tijekom ostatka godine.

Kako djeluje njegov otrov?

Za razliku od zmija, Gila monster nema šuplje zube i ne ubrizgava otrov poput injekcije.

Umjesto toga, žlijezde u donjoj čeljusti izlučuju otrov koji curi niz žljebaste zube u ranu dok gušter tvrdoglavo grize. Njegov ugriz može trajati i nekoliko minuta, a bol koju izaziva vrlo je intenzivna.

Simptomi kod ljudi uključuju oticanje, mučninu, vrtoglavicu i pad krvnog tlaka. Iako neugodan, ugriz rijetko je smrtonosan.

Nema specifičnog protuotrova, a liječenje se svodi na ublažavanje simptoma i nadzor.

Medicinska otkrića: Od otrova do lijeka

Paradoksalno, upravo ono što ga čini opasnim, njegov otrov, pretvorilo ga je u izvor jednog od najvažnijih medicinskih otkrića posljednjih desetljeća.

U otrovu Gila monstera otkriven je peptid exendin-4, sličan ljudskom hormonu GLP-1 zaduženom za regulaciju razine šećera u krvi.

Za razliku od prirodnog hormona, exendin-4 je otporniji i djeluje dulje. Na temelju tog spoja razvijen je lijek exenatid, koji se danas koristi u terapiji dijabetesa tipa 2.

Kasnije su sintetizirani i drugi srodni lijekovi (poput liraglutida i semaglutida), a cijela klasa tzv. GLP-1 agonista donijela je revoluciju ne samo u liječenju dijabetesa, nego i pretilosti.

Stotine milijuna ljudi širom svijeta danas imaju koristi od spoja koji je prvi put pronađen u slini jednog pustinjskog guštera.

Potencijal u liječenju neurodegenerativnih bolesti

Znanstvenici su ubrzo primijetili da GLP-1 receptori nisu važni samo u gušterači, nego i u mozgu. U eksperimentalnim modelima, exendin-4 je pokazao sposobnost smanjivanja upale i zaštite moždanih stanica.

Time je otvoreno novo područje istraživanja: mogu li lijekovi nastali od otrova Gila monstera pomoći i u Parkinsonovoj bolesti?

Prvi rezultati bili su obećavajući. Klinička ispitivanja exenatida pokazala su da pacijenti s Parkinsonovom bolešću imaju sporije pogoršanje motornih simptoma.

Ipak, najnovija, rigoroznija ispitivanja nisu potvrdila jasnu korist. Rasprava među stručnjacima se nastavlja, a istraživanja idu dalje s novim generacijama GLP-1 lijekova.

Ekološka važnost

Osim u medicini, Gila monster ima i važnu ulogu u prirodi. Kao predator jaja ptica i malih kralježnjaka, sudjeluje u održavanju ravnoteže u pustinjskim ekosustavima.

Njegova prisutnost pokazatelj je zdravog okoliša. Nažalost, brojnost mu opada zbog gubitka staništa, urbanizacije i ilegalnog lova.

U SAD-u je strogo zaštićen, a hvatanje ili ubijanje kažnjava se visokim novčanim kaznama i zatvorom.

U nekim indijanskim tradicijama Gila monster bio je simbol moći i medicine, ali i straha. Danas znamo da je riječ o životinji koja zaslužuje poštovanje, a ne progon.

Ugriz mu je bolan, ali ne smrtonosan; a upravo iz tog otrova potekla je jedna od najvažnijih medicinskih inovacija našeg vremena.

Otrovni bradavičar rijedak je primjer kako priroda u sebi nosi i prijetnju i spas. Gušter koji je stoljećima izazivao strah danas spašava ljudske živote, ne svojim ugrizom, nego zahvaljujući znanosti koja je iz njegovog otrova izdvojila korisnu molekulu.

Njegova priča podsjeća koliko je očuvanje bioraznolikosti ključno: ono što danas izgleda nebitno ili opasno, sutra se može pokazati ključem za zdravlje i budućnost čovječanstva, piše Hina. 

U travnju ove godine objavljeno je još jedno istraživanje o ovom gušteru.

Rezultati pokazuju da ovaj gušter gubi stanište, a nije razvio sposobnost da se ukopava dublje, ili da se preseli na više nadmorske visine, zaključili su znanstvenici, što znači da je njegovo izumiranje nekada u pogoršanju klimatskih promjena, nažalost, izvjesna stvar.