Znanstvenici sada kažu da pretilost ne znači nužno narušeno zdravlje

Samo četvrtina do trećina osoba kojima je trenutno dijagnosticirana pretilost može se smatrati zdravstveno ugroženima, prema novoj studiji koja se pridružuje pozivima na temeljitu promjenu načina na koji se to stanje dijagnosticira.

Studija, objavljena u srijedu u časopisu Nature, nadovezuje se na prijedlog stručnjaka i medicinskih organizacija iznesen prošle godine da se dijagnosticiranje pretilosti više ne temelji isključivo na indeksu tjelesne mase (ITM) – koji uzima u obzir samo težinu i visinu – već da se uključe i podaci o udjelu tjelesne masti te širem zdravstvenom stanju pojedinca, piše Hina.

Ova studija nastoji pokazati što bi takva nova definicija mogla značiti za učestalost dijagnosticiranja, rasprostranjenost i, naposljetku, liječenje ovog stanja, za koje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da pogađa više od milijardu ljudi diljem svijeta.

Pretilost može biti čimbenik rizika za razvoj dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, bolesti jetre i bubrega te raka. Studija predlaže razlikovanje dva stupnja pretilosti: "predkliničku" – kada ona prvenstveno predstavlja čimbenik rizika – i "kliničku" – kada već uzrokuje zdravstvene probleme.

Smislena klinička karakterizacija

Analizirajući podatke gotovo 850.000 odraslih osoba iz Kine, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Španjolske, autori studije procjenjuju da bi, prema novom modelu, 1 do 3 posto osoba koje se trenutno klasificiraju kao pretile isključivo na temelju ITM-a, prema novim kriterijima to prestale biti. S druge strane, dodatnih 5 do 9 posto ljudi – na primjer onih s većim udjelom tjelesne masti – dobilo bi dijagnozu pretilosti. Na razini cjelokupne populacije, to bi moglo utjecati na desetke milijuna ljudi.

Glavni autor studije, Francesco Rubino, profesor i voditelj odjela za metaboličku i barijatrijsku kirurgiju na King’s Collegeu u Londonu, istaknuo je da su nedostaci korištenja ITM-a već dobro poznati.

"No, dosad nismo imali bolji sustav", rekao je. Upravo to nastoji promijeniti novi model, za koji Rubino navodi da bi mogao "pružiti smislenu kliničku karakterizaciju pretilosti, što bi poslužilo kao temelj za planiranje skrbi i zdravstvenih politika".

Novi okvir predlaže mjerenje tjelesne masnoće, uključujući mjerenje opsega struka, kao i izračun indeksa tjelesne mase, te razmatranje postoji li kod pacijenta disfunkcija organa povezana s tjelesnom težinom, poput problema sa srcem ili jetrom, prije postavljanja dijagnoze.

Predklinička pretilost

To znači da se neke osobe, kod kojih je jedini pokazatelj visok ITM, ne bi klasificirale kao pretile osobe. One koje imaju visoku razinu tjelesne masnoće i visok ITM dobile bi dijagnozu "predkliničke pretilosti", dok bi one kod kojih je prisutna i disfunkcija organa imale "kliničku pretilost" – što se smatra aktivnom bolešću koja obično zahtijeva hitnije liječenje.

Prema tim kriterijima, studija procjenjuje da u prosjeku samo oko 27% pretilih osoba u četiri analizirane zemlje ima kliničku pretilost, što čini oko 8,5% ukupne odrasle populacije.

Većina osoba s "predkliničkom pretilošću" – u prosjeku oko 82% u četiri analizirane zemlje – nije razvila kliničku pretilost, iako su stope napredovanja bolesti bile više u Kini i Španjolskoj, pokazalo je istraživanje.