Noćni rad, kozmetika i plastika povezani s rakom dojke?

Rak dojke i dalje je najčešći zloćudni tumor kod žena u svijetu. U Hrvatskoj oko 3000 žena godišnje dobije dijagnozu raka dojke, a više od 700 njih izgubi život od posljedica bolesti.

Unatoč desetljećima istraživanja medicina još uvijek ne može ponuditi jedan jasan uzrok nastanka ove bolesti koja se razvija pod utjecajem genetskih, hormonskih, okolišnih i životnih čimbenika.

U velikom broju slučajeva konkretan okidač nikada se ne utvrdi.

Liječnici zato naglašavaju kako je moguće biti izložen brojnim rizičnim čimbenicima i nikada ne oboljeti, ali i živjeti bez prepoznatljivih rizika te se ipak suočiti s dijagnozom.

U javnosti je i dalje snažno uvjerenje da je genetika presudna.

Međutim, prema podacima koje navodi Američko društvo za borbu protiv raka (ACS), nasljedne mutacije poput BRCA1 i BRCA2 odgovorne su za otprilike pet do deset posto svih slučajeva raka dojke.

To znači da većina oboljelih nema obiteljsku povijest bolesti. Nasljedne mutacije značajno povećavaju rizik, ali same po sebi ne znače da će se bolest sigurno razviti.

Rak dojke pojavljuje se i u obiteljima u kojima nitko ranije nije bolovao.

Posljednjih godina sve se više pozornosti usmjerava na tzv. endokrine disruptore, kemikalije koje mogu oponašati ili ometati djelovanje hormona, osobito estrogena.

Budući da je velik dio tumora dojke hormonski ovisan, znanstvenici istražuju može li dugotrajna izloženost tim spojevima imati ulogu u razvoju bolesti.

Američki Institut koji istražuje utjecaj okoliša na zdravlje ljudi (NIEHS) navodi da laboratorijske i životinjske studije pokazuju kako pojedini endokrini disruptori mogu potaknuti rast stanica dojke i narušiti hormonsku ravnotežu.

Međutim, ističe se da epidemiološki dokazi kod ljudi još nisu dovoljno snažni da bi se govorilo o izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi.

U svakodnevici ti se spojevi nalaze u neprianjajućim premazima posuđa, sprejevima otpornima na mrlje, osvježivačima zraka, plastici i nekim sredstvima za čišćenje.

Posebno se ističu per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), poznate kao "vječne kemikalije", jer se vrlo sporo razgrađuju u okolišu i organizmu.

U znanstvenom časopisu Environmental Health Perspectives objavljeni su radovi koji povezuju povišene razine određenih PFAS spojeva s hormonskim promjenama i poremećajima u tkivu dojke, ali autori naglašavaju da je riječ o povezanosti, a ne dokazu uzroka.

Kemikalije iz kućanskih proizvoda s vremenom se talože u prašini, a u organizam mogu ući udisanjem ili apsorpcijom kroz kožu.

Stručnjaci zato savjetuju redovito provjetravanje, korištenje usisavača s učinkovitim filtrima te brisanje prašine vlažnom krpom. Riječ je o mjerama koje smanjuju ukupnu izloženost, iako ne jamče prevenciju bolesti.

Plastika i ambalaža: Što prelazi u hranu

Spremnici za hranu, folije i unutarnji premazi limenki mogu sadržavati bisfenole i ftalate, spojeve koji također djeluju kao endokrini disruptori.

Istraživači s Harvard T.H. Chan School of Public Health pokazali su da prelazak na svježu, minimalno pakiranu hranu može u samo nekoliko dana značajno smanjiti koncentracije bisfenola A (BPA) i ftalata u organizmu ispitanika.

No, smanjenje razine kemikalija u urinu ne znači automatski i smanjenje rizika od raka. Veza između kronične izloženosti tim spojevima i razvoja tumora dojke još je predmet istraživanja.

Posebno se problematičnim smatra zagrijavanje hrane u plastici, jer toplina može potaknuti migraciju kemikalija u hranu, osobito masnu.

Stručnjaci preporučuju zagrijavanje u staklenim ili keramičkim posudama te biranje svježih ili smrznutih namirnica umjesto konzerviranih kada je to moguće.

Kozmetika i hormoni: Između sumnje i dokaza

Koža svakodnevno dolazi u kontakt s nizom proizvoda – dezodoransima, losionima, parfemima, šamponima i šminkom.

Neki od njih sadrže parabene, ftalate ili oksibenzon. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) navodi da su parabeni u dopuštenim koncentracijama sigurni, ali ističe da se istraživanja o dugoročnim učincima nastavljaju.

U pojedinim analizama pronađeni su tragovi parabena u tkivu dojke, no to samo po sebi ne dokazuje da su oni uzrokovali tumor.

Slično vrijedi i za neka eterična ulja koja su u laboratorijskim uvjetima pokazala hormonsku aktivnost, ali bez jasne kliničke potvrde.

Stručnjaci stoga preporučuju umjeren pristup: čitanje deklaracija, biranje proizvoda bez dodanih mirisa kada je moguće te korištenje mineralnih krema za sunčanje s cinkovim oksidom ili titanijevim dioksidom.

Noćni rad i poremećaj biološkog sata

Radno okruženje i raspored rada također se proučavaju kao mogući čimbenici rizika. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala je noćni rad koji narušava cirkadijalni ritam kao "vjerojatno kancerogen" (skupina 2A).

Dugotrajna izloženost umjetnoj svjetlosti noću može poremetiti lučenje melatonina i utjecati na hormonsku regulaciju.

Epidemiološke studije pokazale su blago povećan rizik od raka dojke kod žena koje godinama rade u noćnim smjenama, osobito u zdravstvenom sektoru i industriji.

Uz to, određena zanimanja uključuju dugotrajnu izloženost pesticidima, sterilizacijskim sredstvima, bojama ili otapalima, što dodatno komplicira procjenu ukupnog rizika.

Kumulativna izloženost

Ipak, važno je naglasiti da najčvršće dokaze i dalje imaju klasični čimbenici rizika: dob, spol, duljina hormonske izloženosti, pretilost, konzumacija alkohola i manjak tjelesne aktivnosti.

Rasprava o kemikalijama i svakodnevnim predmetima ne bi smjela zasjeniti provjerene preventivne mjere.

Održavanje zdrave tjelesne mase, redovita fizička aktivnost, ograničavanje alkohola te sudjelovanje u programima ranog otkrivanja bolesti imaju daleko snažniju znanstvenu potporu, piše Hina zdravlje. 

Istodobno, sve veći broj istraživanja o okolišnim čimbenicima otvara pitanje kumulativne izloženosti, odnosno dugotrajnog djelovanja niskih doza različitih spojeva kroz desetljeća. Upravo na tom području znanost traži odgovore.

Između potpune sigurnosti i pretjeranog straha nalazi se prostor informirane odluke. Iako nema dokaza da će zamjena plastične posude staklenom spriječiti rak dojke, smanjenje nepotrebne izloženosti kemikalijama smatra se razumnim javnozdravstvenim pristupom.

Rak dojke ostaje bolest bez jednog uzroka i bez jednostavne formule prevencije, ali razumijevanje svakodnevnih rizika može biti dio šire slike odgovornog odnosa prema zdravlju.