'Mišja groznica' u Mostaru: Tri osobe hospitalizirane

Dvije osobe s kliničkom sumnjom na 'mišju groznicu' hospitalizirane su u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, potvrđeno je za Bljesak.info.

''Trenutno su u Klinici za infektivne bolesti SKB Mostar hospitalizirana dva bolesnika s kliničkom sumnjom na hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom tj. tzv. "mišju groznicu", rekla je za Bljesak.info Adrijana Pandža iz Ureda za odnose javnošću mostarske bolnice.

Navode kako su oba bolesnika klinički stabilno.

''Prethodno su hospitalizirana dva bolesnika sa serološki dokazanom bolešću koji su otpušteni doma uz potpuni oporavak. Jedan bolesnik je zbog teže kliničke slike premješen u Jedinicu intenzivnog liječenja SKB Mostar te se također nadamo povoljnom kliničkom ishodu bolesti'', dodala je Pandža.

Što je mišja groznica?

Mišja groznica ili hemoragijska groznica je bolest koja se povezuje s bubrežnim sindromom, a koju prenose glodavci. Radi se virusnoj zoonozi, bolesti šumskih mišolikih glodavaca te se pojavljuje u određenim geografskim područjima na kojima se uzročnik može trajno održavati.

Uzrok mišje groznice su Hantavirusi koji su najviše rasprostranjeni u Aziji i Europi. Što se tiče pojavnosti mišje groznice, ova bolest je stalno prisutna u kontinentalnim područjima. 

Simptomi mišje groznice uključuju visoku tjelesnu temperaturu i bolove.

Kako se prenosi?

Hantavirusi se rasprostranjuju na mišolikim glodavcima, a u Hrvatskoj su to riđa voluharica, žutogrli miš, šumski miš, poljski miš i livadna voluharica. Ovi glodavci samo su prenosioci virusa, no infekcija za njih nije opasna, doduše, za ljude je.

Prenošenje mišje groznice na ljude moguće je na nekoliko načina:

-izravnim kontaktom s izlučevinama glodavaca koje su zaražene
-udisanjem zraka ili prašine koji sadrži uzročnike bolesti
-unosom uzročnika kroz sluznicu ili oštećenu kožu
-unošenje uzročnika u usta rukama na kojima se nalazi
-kontaminiranom vodom ili hranom
-neposrednim kontaktom

Iako je prijenos mišje groznice s čovjeka na čovjeka moguć, najčešće se tako ne prenosi. U određenim godinama dolazi do veće brojnosti glodavaca koji mogu prenositi ove bolesti, a tada je i pojavnost mišje groznice češća.

Do veće brojnosti dolazi zbog različitih ekoloških čimbenika te se takve sezone ne mogu prognozirati kao niti češća pojavnost mišje groznice. Obilje hrane pomaže većem broju glodavaca, a duge zime tu brojnost smanjuju.

Simptomi 

Nakon zaraze mišjom groznicom, bolest se počinje manifestirati oko tjedan do dva nakon izlaganja uzročniku. U rijetkim slučajevima je moguće da se simptomi počnu pojavljivati i nakon četiri do osam tjedana.

Simptomi mišje groznice se počinju prikazivati naglom pojavom visoke tjelesne temperature, zimice i jake glavobolje. Nakon tih simptoma se pojavljuju jaki bolovi u trbuhu i leđima, a osim toga su ovo još neki mogući simptomi mišje groznice:

-mučnina
-povraćanje
-zamućeni vid
-crvenilo lice
-konjunktivitis
-osip
-smanjena količina izlučivanja urina
-zatajenje bubrega
-pad tlaka
-krvarenje i stanje šoka

Prevencija i zaštita 

S obzirom na to da je zaraza mišjom groznicom moguća putem glodavaca u određenim kontinentalnim područjima gdje oni obitavaju, postoje i mjere prevencije. Osobe koje provode mnogo vremena u prirodi zbog posla ili hobija u posebnoj su opasnosti od zaraze te bi se pri svakom boravku u prirodi trebalo brinuti o prevenciji i zaštiti.

Prva preventivna mjera je održavanje higijene tijela, ruku i kože preko kojih može doći do zaraze. Osim toga, održavanje higijene se odnosi i na održavanje boca, hrane i pribora čistim kada se boravi u prirodi. Također bi bilo dobro ne ostavljati osobne stvari na tlu. Najbolji način za to je čuvanje hrane i pribora od glodavaca na način da te stvari ne stavljate na tlo.

Preporučuje se i ne piti vodu iz prirodnih izvora poput potoka ili rijeka jer tu istu vodu koriste i glodavci koji mogu prenositi mišju groznicu. Osim konzumiranja te vode preporučuje se i ne kupanje u istoj kao niti ležanje na tlu. Ukoliko se jedu plodovi iz prirode treba ih oprati čistom vodom te sve što se koristi bi trebalo biti dezinficirano.

Prevencija zaista može pomoći u zaštiti od mišje groznice koja može izazvati neugodne i teške simptome te bi ona trebala biti prvi korak i u fokusu prije svakog boravka u prirodi.