Goraždanin Bećir Alikadić i u 93. godini svakodnevno vozi bicikl
Bećir Alikadić, jedan od najstarijih Goraždana, u 93. godini svakodnevno vozi bicikl, a kaže da ga u tome ne sprečavaju ni godine ni visoke temperature. Ovaj vitalni Goraždanin, koji unatoč godinama zrači životnom energijom, svakodnevno prelazi ustaljenu biciklističku rutu, jednako uživa u šetnjama i ne skida osmijeh s lica.
Navodi da su genetika, tjelesna aktivnost te prije svega vedar duh i smijeh – recept za dug i zdrav život.
"Svoju dugovječnost i vitalnost dugujem dobrim genima, ali i načinu života. Na majku sam povukao, bila je vedra i nasmijana, a i njezina su četvorica braće doživjela više od 90 godina. I ja sam takav, pozitivan čovjek, i to je najvažnije. Bavio sam se sportom, igrao u folkloru. Ima ljudi koji su stalno namrgođeni, a to nije dobro. Smijeh je lijek i produžuje život. To bih svima preporučio, da se vole, slažu, žive dobro i ne sekiraju", poručuje Bećir.
Ističe kako ni njega život nije mazio, ali kaže da ga nije slomio. Naučio je nositi se s problemima i životnim iskušenjima. Rođen je 1933. godine u Goraždu, a preživio je dva rata – oba u svom rodnom gradu.
"Kao dječak od osam godina prelazio sam gradski most 1942. godine kada je bio pokolj. Nagledao sam se svega. I ovaj drugi rat sam proveo ovdje, bio sam komandir Civilne zaštite, imao sam deset ljudi, pomagali smo u svemu", navodi.
Cijeli radni vijek proveo je u goraždanskoj "Pobjedi", od njenog osnivanja do 1991. godine, radeći kao metalostrugar.
"U mirovini sam već 34 godine, pa su se i ovima iz mirovinskog fonda "odužila" ta penzija koju mi tako dugo šalju", dodaje kroz smijeh.
Priznaje da mu najviše nedostaje supruga, koja je preminula prije mnogo godina, kao i prijatelji kojih više nema. Ipak, svakodnevno se druži sa sugrađanima, što mu, naglašava, pomaže da zadrži optimizam i volju za životom. Prati politička zbivanja i ističe kako pamti puno bolja vremena, a ima i poruku za današnje političare.
"Oni misle da će živjeti tisuću godina. Samo daj, daj, njima daj, sve im je malo, uvijek traže još. A ne znaju da će i oni jednoga dana tamo gdje svi idemo. Moraju se ujediniti i doći k sebi", poručuje vedri i dugovječni Goraždanin.
