Četvrt stoljeća od smrti slavnog liječnika dr. Isidora Pape
Jedan od najuglednijih liječnika bivše Jugoslavije, dr. Isidor (Izidor) Papo, preminuo je na današnji dan prije 25 godina.
Bio je liječnik, general-pukovnik sanitetske službe i glavni kirurg JNA, sudionik NOB-a i član SANU.
Papo je rođen 31. prosinca 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz obitelji sefardskih Židova, čiji su preci došli u 17. stoljeću iz Španjolske.
Poslije završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Sveučilištu u Zagrebu.
Nakon Travanjskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na kirurškom odjelu, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u kirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ.
Za vrijeme rata doživio je tešku obiteljsku tragediju. Ustaše su mu ubili preko 50 članova obitelji, uključujući brata i sestru.
Godine 1944. poslan je u saveznički centar u Italiju, gde je upoznao Roda Smitha (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog kirurškog koledža koji je imao 50 članova). Po povratku iz Italije postao je upravitelj Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Srijemski front, gde je rukovodio pokretnim kirurškim ustanovama.
Već 1946. godine odlazi u Sovjetski Savez na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz kirurgije 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog kirurškog odjela Glavne vojne bolnice koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA.
Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka počinje je primjenjivati ali i usavršavati, pa se ta operacija u kirurškim tehnikama naziva "operacijom po Judinu i Papi".
Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operirao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operirao preko 350 ovih bolesnika, po čemu je stekao i međunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre kirurgije i glavnog kirurga JNA.
Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiokirurgiji koje se tih godina radala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je na klinikama u Philadelphiji, Mayo klinici, Mt Sinay Hospital i drugim.
Vraća se u zemlju i počinje raditi operacije na srcu i već 12. studenoga 1965. godine ugraduje prvu umjetnu valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.
Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. izvanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Godine 1975. unapreden je u čin general-pukovnika sanitetske službe JNA.
Za predsjednika kirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. siječnja 1966. godine. U tom razdoblju rad sekcije je bio intenzivan. Pozivao je i ugledne kirurge iz inozemstva da drže predavanja na sastancima Sekcije.
Bio je osobni liječnik Josipa Broza Tita, koji bez njega nikuda nije išao.
Objavio je 217 radova, od toga 13 u inozemnim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna kirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik kirurške klinike VMA. Umirovljen je 1982. godine.
Umro je 14. listopada 1996. godine i sahranjen je na židovskom groblju u Beogradu.
