Životna priča mladića iz doma: Uz malu podršku i veliku upornost uspjeh je moguć

Dvadesetdvogodišnji Mirza Silajdžić primjer je da i djeca iz domova za nezbrinutu djecu uz malu pomoć dobrih ljudi i mnogo upornosti i smjelosti, mogu pronaći svoje mjesto pod suncem i biti uspješni.

Četvrtog dana njegovog života njegova biološka majka ga je ostavila u jednom od sarajevskih domova za nezbrinutu djecu, a kasnije je dio odrastanja proveo u hraniteljskoj obitelji, gdje su ga dočekali druga majka, te brat i sestra.

Ipak, nakon šest godina provedenih tu, Mirza se vratio u dom, jer je shvatio da bi to bilo najbolje po njega, ne mijenjajući svoj odnos prema hraniteljima.

Smjestio se u mostarskom domu, a nakon sazrijevanja i završetka frizerske škole, zaposlio se i potpuno ostamostalio. Danas je uposlenik frizerskog salona “Red carpet“, te upravo svom poslodavcu, kako kaže, duguje najveću zahvalnost.

Velika promjena

''Odrastanje u domu nije bilo lako, ali sam toga postao svjestan tek po izlasku. Dom je važan prije svega kako bi se djeca zaštitila, ali to nije put za ostamostaljenje, pa sam i ja starosti 11 godina preselio u hraniteljsku obitelj. Odjednom se tad, moj krug sa zajedničkog doma prepunog djece i teta koje su nas čuvale, smanjio na jednu ženu'', novu majku i stariju sestru i mlađeg brata, započinje ispovijest Mirza, piše Dnevni list.

Kaže i kako je svaki početak težak, pa tako i onaj u hraniteljskoj obitelji.

''To je ujedno privikavanje na potpuno suprotan način življenja u odnosu na onaj u domu. Tamo nas je bilo po troje ili četvoro u sobama i dešavale su se dječje prepirke oko stvari, odjeće, obuće, igračaka, dok sam u novoj obitelji dobio sobu, svoj ormar… To možda danas može biti smiješno, ali za mene je u tom trenutku bilo interesanstno'', nastavlja Mirza.

Zanimljiv je bio i način življenja u ruralnom dijelu Sarajeva, gdje je bila njegova nova adresa, pa se tu susreo i s novitetima i navikama o kojima ranije ništa nije znao.

''Imali smo baštu, pa sam ubrzo naučio što je paradajz, što je krastavac i kako nastaju i rastu, uzgajaju se… Imali smo šljive, pravili smo džemove… Učili su me razlikovati domaće i kvalitetno od kupovnog – nekvalitetnog. Učili su me i da zdravlje ulazi na usta, jer sam imao i zdravstvenih problema po izlasku iz Doma. Imali smo kokoške, to je bio poseban doživljaj za mene'', prisjeća se Silajdžić.

U hraniteljskoj obitelji je naučio kuhati, pripremati zimnicu, zarađivati od prodaje onoga što se proizvede…

''Naučen sam da moram za sebe uraditi stvari poput peglanja, čišćenja… jer to tamo za razliku od doma i spremačica, nije imao tko raditi za mene. Mnogo sam naučio. To su bili novi principi i drugačiji pogledi na život. Upravo tad sam postavio cilj i želio ga ostvariti. Naučio sam biti dobar čovjek, uvijek spreman pomoći drugima. Naučio sam i raditi teže fizičke poslov, svakog poštovati i da, kako majka voli kazati, ništa u životu neće pasti s neba. Na to sam danas ponosan'', kaže Mirza.

Dolazak u Mostar

Hraniteljsku obitelj napustio je s upisom u srednju školu, jer je kaže, uvidio da je vrijeme za rastanak.

''Htio sam da odem, a kada bi me žena koja me odgojila i koju zovem majkom pitala zašto, danas bih odgovorio da sam bio mali i da nisam znao. Možda je to ono što se zove sudbina… Smatram da sam napravio dobar potez, ali sam to uvidio nakon četiri godine napornog rada'', govori dalje.

Dolaskom u mostarski dom uvidio je razlike dva života. Tješilo ga je to što će se tu kratko zdržati jer mu se bližio 18. rođendan.

''U Mostaru sam upisao frizersku školu i igrom slučaja upoznao Miroslava koji je kod mene prepoznao želju za uspjehom. Uz njegovu pomoć naučio sam mnogo kada je riječ o profesionalnom životu i na svemu sam mu zahvalan'', rekao je na kraju Mirza, piše Dnevni list.

Tokom odrastanja imao je želju upoznati i biološke roditelje. Otac je pristao i jedne prilike su se sreli i razgovarali, ali je odmah pokazao da ustvari ne želi dalji kontakt. Biološka majka nije željela vidjeti Mirzu.

Uz pomoć svog poslodavca, Mirza se nedavno kreditno zadužio i riješio stambeno pitanje. Kupio je stan u mostarskom naselju Zalik.